CRO DESIGNER BEOGRAD : SEO webdizajn, logo dizajn 

Sajt na kome cete dobijati informacije vezane za potrebe nase firme za saradnicima, i novim kadrovima pre svega iz oblasti dizajna, web dizajna, marketinga i slicno.

LOGO DIZAJN BEOGRAD SRBIJA KREIRANJE LOGOTIPA BRENDIRANJE

KONTAKT TELEFON 069 2022 717

LOGOTIP - izrada kvalitetnog logotipa je prva stvar koja izdvaja vasu firmu u moru drugih. Logo se radi jednom i zato napravite dobar izbor! Poverite izradu logotipaiskusnim dizajnerima, agencija TOTAL DIZAJN nudi najbolji odnos cene i kvaliteta. 

Takodje ovde ce biti predtavljeni radovi i sajtovi nasih saradnika.

Dizajn posao, zaposlenje u dizajnu i marketingu Poslovni portal za zaposljavanje u Srbiji, design Srbija, Beograd logo nas posao

Nas Dizajn sajt web design i onlajn marketing

Dizajn sajta Beograd

Logo Dizajn Beograd kreiranje logoa

TRAKASTE ZAVESE / VENECIJANERI

web poslovi

PRONADJITE POSAO POMOCU LIKEDINA 10 SAVETA

Jedan interesantan text preuzet sa sajta reci.hr

http://www.reci.hr/blogs/zombix/archive/2009/02/05/prona-ite-posao-pomo-u-linkedina-10-savjeta.aspx

Potaknut dešavanjima u Hrvatskoj koja u stvarnosti izgledaju malo drugačije od onoga što možemo pročitati u novinama ili vidjeti na televiziji odlučio sam na neki način preraditi članak Guya Kawasakia o tome kako i na koje načine iskoristiti Linkedin u traženju novog posla i provjeriti da li i koliko njegovi savjeti funkcioniraju. Baš se fino poklopilo pa ovo i nije čisti eksperiment već stvarno traženje posla.

Pošto sam u svojem radnom vijeku stvarno prošao relativno veliki broj potpuno različitih poslova imao sam priliku stvari gledati iz jako različitih perspektiva. Nije isto razmišljati o otkazu kad ga dobiješ kao i kad ga daješ kao što nije isto gledati na isplatu plaće kad ju ispunjavaš na internet bankingu firme ili kad samo provjeravaš da li je netko izvršio uplatu tvoje plaće. Potpuno je drugačija perspektiva kad razmišljaš da li će povrat PDV-a sjesti na račun kako bi isplatio božićnicu ekipi u firmi ili razglabati o tome da li je ove godine božićnica ovolika ili onolika i da li će biti ili neće. Svaka situacija daje drugačiju perspektivu i svaka je vrijedno iskustvo. OK, osim davanja otkaza nekome, to iskustvo ne bi poželio nikome jer mi je, bez obzira što sam bio svjestan da je osobi kojoj sam uručio otkaz (kao posrednik) bilo teško, trebalo dva dana i podosta pelinkovca da nastavim raditi normalno (šifra "Persen").

Originalni članak Guya Kawasakia možete pročitati ovdje Ten Ways to Use LinkedIn to Find a Job a ja ću promomentirati svaku točku za početak a odradit ću po tome da vidim kako će to sve u stvarnosti funkcionirati jer nije isto nekome dati savjet iz glave i čisto teoretski kao i odraditi po tom savjetu. Baš simpatičan eksperiment.

1. Za početak sam očigledno pogodio po čistoj logici. Kaže Guy "Get the word out." Najjednostavniji korak, jednostavno u rubrici u kojoj objavljujete što trenutno radite napišete "Looking for job". Svi iz vaše mreže će znati o čemu se radi. Tu nema neke mudrosti ali to bi trebao biti prvi potez i to istog trenutka kad saznate da više nećete raditi u firmi u kojoj ste trenutno zaposleni. Dakle... bez straha... "Looking for job".

2. Kaže Guy "Get LinkedIn recommendations from your colleagues." Zatražite preporuku od onih koje poznajete. Guy kaže da je trenutak kad ste (ako ste) dobili otkaz idealan da zatražite preporuku od svog šefa. Djelomično se slažem ali ne slažem se sa njegovom konstatacijom da će šefa nešto gristi savjest i da će to biti razlog za dobru preporuku. U situacijama kad sam ja bio u poziciji da odlučujem o takvim stvarima nikad mi nije palo na pamet da nekome dam lošu preporuku osim ako se ne bi (a ja nisam tako nešto sreo) radilo o nekakvom stvarno drastičnom slučaju. Pa čak ako i niste baš impresionirani nečijim radom uvijek se morate zapitati (kao šef ili nadređeni što sam tada bio) da li ste baš sve napravili kako treba i da možda vaša vlastita nespretnost ili nemogućnost da nešto napravite nije rezultirala nekim lošim stvarima. Takvo razmišljanje neminovno vodi do zaključka da nemate što osim pozitivnih stvari napisati o nekome... bilo kome. Dakle, tražite preporuke od šefa ali i od drugih s kojima ste radili i to ne moraju biti osobe iz vaše firme, to mogu biti osobe iz drugih firmi s kojima ste radili na nekom projektu.

3. Pronađite svoje mjesto ili "Find out where people with your backgrounds are working." Ponekad je teško samog sebe smjestiti u nekakvu ladicu ali ako se malo odmaknemo od svega i na samog sebe pogledamo "sa strane" možemo relativno dobro ocjeniti gdje spadamo i kakve su to karakteristike ljudi "ko što smo mi". Tendencija nekih firmi je da traže određene profile ljudi pa ako nađemo da neka firma traži baš takav profil u koji bi se i sami mogli uklopiti šanse su da će makar pročitati naš CV kad ga pošaljemo.

4. i 5. Kaže da provjerite odakle tj. iz kojih firmi dolaze ljudi u firmu za koju ste zainteresirani raditi odnosno da pogledate kamo ljudi odlaze iz firme u kojoj prestajete raditi. Ovo je već nategnuto ali svejedno može pomoći. Iako je to u Americi drugačije vrijedno je provjeriti čisto da se može bolje procjeniti koliko šansi se ima za rad u nekoj firmi. Recimo, veliki broj zaposlenih u firmi X došao je iz firme Y a otišao u firmu Z. Dobro je znati.

6. Check if a company is still hiring. Dobro je provjeriti da li firma u kojoj se pokušavate zaposliti još uvijek zapošljava ili je i ona pritisnuta recesijom odlučila prestati sa zapošljavanjem. Guy savjetuje da pronađete ljude koji su se nedavno javljali na posao u toj firmi pa da ih pitate za savjete i kako je to sve išlo. Ne znam koliko ćete imati uspjeha u Hrvatskoj sa takvim pristupom ali vrijedi provjeriti. No moj vam je savjet da se ne obazirete da li neka firma zapošljava ili ne zapošljava. Ako ste odlučili raditi u toj firmi jednostavno pošaljite svoj CV s krakim popratnim pismom u kojem ćete objasniti zašto se javljate. Ovo je najbolje (još uvijek) napraviti pismenim putem s povratnicom pa makar firma imala online obrasce za prijave i mail adresu posao@firma.hr... za svaki slučaj, vjerujte, nećete pogriješiti.

7., 8. i 9. savjet se može svesti na potragu za "insajderskim" informacijama. Ja bi samo kratko rekao, ne sramite se pitati jer ne pita neće ništa niti napraviti. Dakle krenite redom i pretražujte Linkedin, pretražujte firme, pingajte ljude i pitajte. Pa cijela logika tih socijalnih mreža je u zakonu velikih brojeva odnosno velikom broju ljudi i pretpostavci da smo svi povezani. Nešto što se nekad zvalo "kucati na puno vrata" samo što je danas puno lakše nekome zakucati na Linkedin "Inbox" nego nekoga stvarno gnjaviti šetnjom od vrata do vrata.

10. Tu Guy govori o startupima. To ne mogu komentirati pošto o tome baš i ne znam previše ali igrom slučaja sam radio u jednom startupu i definitivno mogu preporučiti takvo iskustvo jer je izuzetno pozitivno i motivirajuće barem u prvih nekoliko godina dok stvari idu prema gore ali... nakon par godina to ionako više nije startup. U starim i velikim firmama stvari imaju tendenciju usporavanja ali s druge strane tu je sigurnost pa sad ... kako tko voli. :-)

11. Izgradite svoju mrežu. Da, i to prije nego dobijete otkaz jer kad dobijete otkaz treba brzo reagirati jer vam je malo, premalo, vremena ostalo. Otkazi se dijele džonom u glavu (kad su masovni) i nogom u guzicu da se što prije ljudi maknu iz firme kako bi ostatak firme nastavio raditi neopterećen sa nekim ljudima koji su u limbu i kao fol rade ali su pod otkaznim rokom pa samo šire depresiju i definitivno su minus beskonačno produktivni. Kad se leti leti se bez pitanja i pardona.

Eto, toliko od mene za sad. Kad i ako nađem novi posao i ako to bude preko Linkedina javim vam. Ako ne... a nema veze, čujem da je na burzi veliko i sve veće društvo pa nije frka. Nek' malo država izbroji koju kunu kad se već hvale kako je broj nezaposlenih pao?!? Ako ništa drugo i to će biti zanimljiv članak... ;-)

I noga u guzicu je korak naprijed.

Persen is your friend.

Realni dizajn u Srbiji?

Skoro

da ne postoji. U Srbiji se uporno razvija irealni, virtuelni dizajn, i

uporno se školuju dizajneri (još 1963. osnovana je Škola za

industrijsko oblikovanje - Dizajnerska škola). Prodori realnog dizajna

su retki. Ako primenimo školsku šemu podele dizajna na grafički dizajn,

ambalažu, tekstil, industrijsko oblikovanje (produkt dizajn), onda

izdvajamo veoma razvijeni grafički dizajn (izuzetno razvijena srpska

grafička industrija), koji zahteva posebnu pažnju (sada već

istorijsku). Evidentni su i napori u dizajnu ambalaže, dok se nekada

razvijeni dizajn tekstila sa propasti ove industrije stavlja u ravan

nerazvijenog produkt dizajna.

Poput bajke u sumornom životu

srpskog dizajna zvuči priča Marka Lukovića: pobeda sa Moonsterom

(Mesečeva kola) na Pežoovom konkursu odvela ga je u pariski Pežo, a

onda dovela u poznatu srpsku fabriku Zastava (redizajn kamiona Zastava,

i dizajn unutrašnjosti automobila Zastava Florida u kojima ćemo se

voziti od sledeće godine). Što se mene tiče ja bih radije otplovila u

pomenutom gumenom čamcu Predraga Cvjetinovića (ovo nema veze sa Markom,

ali ima sa Zastavom). Ostalim produkt dizajnerima samo možemo poželeti

sreću u njihovoj potrazi za proizvođačima (Radetu Kosanović za njegovu

Ekološku kuću, Kseniji Jakić za njen Svetlosni sat...).

Sem

nepremostive, domaće privrede, domaći dizajner na svom neizvesnom putu

od ideje do realizacije savladava sve prepreke zadate njegovom

profesijom: umetničko-estetske zahteve, tehničko-funkcionalne,

teorijsko-naučne, organizacijsko-administrativne. Neprestana i

nezaustavljiva dinamika dizajna uslovljena je oscilacijom ukusa,

razvojem tehnologije, tržišnim zakonitostima... Dizajneri sa pravom

insistiraju na određenju svoje profesije kao veoma odgovorne.

Reči poznatog italijanskog teoretičara dizajna Đ. Dorflesa upozoravaju: Ne

treba se dakle čuditi što je naš današnji vizuelni horizont tako jako

uslovljen prisustvom ove ogromne količine industrijski proizvedenih

elemenata, koji su - svojom formom, bojom, teksturom - u stanju da

utiču, pozitivno ili negativno, na naše perceptivne sposobnosti i samim

tim i na naša stvaralačka i ideativna stremljenja. Možemo čak i da

ustvrdimo da se upravo takvim formama duguje, a još više će se dugovati

u budućnosti, poseban pravac u kojem će se razvijati čovekov ukus i

njegov stav u odnosu na forme - korisne i beskorisne - prisutne u

ambijentu unutar kojeg se odvija njegova egzistencija.

Širina

delokruga dizajna i zauzimanje svog našeg raspoloživog prostora (i

vremena) zahteva veliko posvećivanje ne ostavljajući nikakvu mogućnost

za ignoranciju. Ali, ko da čita teoretičare dizajna i ko da brine na

domaćem terenu (sem dizajnera) za reči upozorenja Đ. Dorflesa?