Home

Centralno grijanje 


Kada mislimo na centralno grijanje u domaćinstvima tada mislimo na toplovodno grijanje. Toplovodno grijanje ili grijanje toplom vodom je način grijanja s pomoću vruće vode koja kruži (cirkuliše) toplovodnim sistemom. Takvo je na primjer centralno grijanje u kućama, ali i grijanje zgrada u sastavu toplana (daljinsko grijanje).

U kotlu ugrijana voda distribuira se kroz cjevni razvod mreže do grijnih tijela (radijatora), gdje se ohladi predajom toplote konvekcijom vazduhu, a toplotnim zračenjem okolnim zidovima i drugim površinama u prostoriji. Ohlađena se voda zatim vraća kroz cjevovod nazad u kotao, te ponovno započinje isti kružni proces.


Prema sili koja djeluje na protok vode razlikuje se toplovodno grijanje gravitacijom i prisilnom cirkulacijom pomoću pumpe. S obzirom na atmosferu postoji otvoreno i zatvoreno toplovodno grijanje, a prema izvedbi jednocijevni ili dvocijevni sistem sa gornjom, odnosno donjom razvodnom mrežom.

Najviša temperatura vode u kotlu, pri maksimalnom toplotnom opterećenju uređaja, ne bi smjelo da prelazi 95 °C. Pri manjim opterećenjima može se temperatura vode u kotlu sniziti zavisno od vanjske temperature podešavanjem (ručno ili automatsko) snage (intenzivnosti) izgaranja u kotlu (centralna regulacija). Uređaji za grijanje toplom vodom, zbog niske površinske temperature grejnih tijela, najpodesniji su za grijanje stambenih, javnih i sličnih zgrada.

Prednosti grijanja toplom vodom jesu: jednostavno posluživanje i velika sigurnost u pogonu; mogućnost centralne regulacije mijenjanjem temperature vode i prilagođavanjem odavanja topote grijnih tijela prema stvarnoj potrebi; zagrijavanje je prostorija, zbog niske površinske temperature grijnih tijela, ujednačeno i prijatno; djelovanje korozije je neznatno, pa je vijek trajanja uređaja dug.


Dijelovi sistema centralnog grijanja

Sastavni dijelovi uređaja za centralno grijanje toplom vodom su: kotlovi, grijna tijela i cijevni razvod.

Kotlovi



Za centralna grijanja izvode se posebni kotlovi koji su prilagođeni pogonskim uslovima i različitim vrstama goriva.

Tako postoje:
  • kotlovi na loživo ulje,
  • kotolovi na plin
  • kotlovi na drva
  • kotlovi na briket
  • kotlovi na pelet  itd...plin. 

Prema materijalu izrade razlikuju se kotlovi od lijevanog željeza i kotlovi od čeličnog lima.

S obzirom na način izgaranja razlikuju se: kotlovi s gornjim izgaranjem i kotlovi s donjim izgaranjem.

Grijna tijela

Grijna tijela za centralno grijanje trebaju predati toplotu, koja se dovodi vodom, konvekcijom i toplotnim zračenjem, vazduhu i površinama koje obuhvataju prostoriju. Prema izradi razlikuju se cijevna, pločasta i člankasta grijna tijela, te konvektori. S obzirom na materijal grijnih tijela mogu biti od čelika, aluminija ili lijevanog željeza.

Cijevna grijna tijela

Cijevna grijna tijela su glatke cijevi smještene vodoravno ili okomito. Izvode se jednostruko u obliku cijevnih zavoja ili kao cijevni registri. Odavanje topline cijevnih grijnih tijela pri temperaturi prostorije od 20 °C iznosi u prosjeku 800 W/m2 za toplu vodu srednje temperature 80 °C. Nedostatak je ovih grijala što je za smještaj cijevi potrebna velika zidna površina. Upotrebljavaju se rjeđe, i to samo za grijanje sporednih prostorija.

Pločasta grijna tijela

Svojstvo je takvih grijala veoma mala dubina s glatkom ili profilisanom ogrjevnom površinom. Izrađuju se od šupljih lijevanih dijelova, ili od spljoštenih čeličnih cijevi s pričvršćenim pločama na prednjoj strani. Toplota se odaje zračenjem a djelimično i konvekcijom. U novije vrijeme ova se grijna tijela izrađuju i od aluminija, ali im je cijena prilično visoka. Specifično odavanje topline po 1 m2 površine pločastih grijnih tijela zavisi o njihovoj visini i načinu izrade.


Radijatori

Radijator (njem. Radiator, prema lat. radiatio: zračenje, sjaj) je grijno tijelo za grijanje prostorija sastavljen od uskih šupljih rebara od sivoga liva, čelika ili aluminija. Najčešće koristi kao izmjenjivač toplote u sistemu centralnoga grijanja, gdje se napaja toplom vodom, a nakon predaje toplote vraća u kotao prirodnom ili prisilnom cirkulacijom. Toplota zagrijanog medija predaje se pretežito konvekcijom (toplotno strujanje) okolnom vazduhu, koji struji po stijenkama rebara radijatora. Razmjerno velika ogrjevna površina u odnosu na prostor što ga zauzima omogućuje brzo i efikasno zagrijavanje prostorija.




Konvektori

Konvektori su grijna tijela od rebrastih čeličnih cijevi ili od bakarnih cijevi s aluminijskim lamelama. Ugrađeni su u posebno limeno kućište ili u zidno udubljenje s oplatom na prednjoj i bočnim stranama. Toplota se odaje praktično samo konvekcijom (strujanje). Vazduh, koji struji kroz kućište, pored ugrijanih površina lamelnih grijača, dobiva zbog povišenja temperature znatan uzgon, tako da u prostoriji nastane umjerena cirkulacija zraka. Strujanje zraka kroz konvektor bit će to jače (intenzivnije) što je veća visina kućišta, a pri tom se povećava i toplotnii učinak konvektora. Oplate kućišta konvektora izgrađuju se od drva, lima, eternita, ploča od umjetnih materijala i tako dalje. Izbor materijala ovisi samo o arhitektonskim zahtjevima. Prednosti su konvektora prema radijatorima: znatno manje dimenzije i težina, manja cijena, kraće vrijeme zagrijavanja te različite mogućnosti ugradnje. Nedostatak im je što su neprikladni za čišćenje pa se često nagomilava prašina unutar kućišta.

Cijevni razvod

U sistemima centralnog grijanja u domaćinstvima upotrebljavaju se bakarne cijevi i rjeđe, čelične cijevi. Cijevi se međusobno spajaju uglavnom zavarivanjem, odnosno lemljenjem. Priključak cijevi na uređaje (kotlove, grijala i slično) i spajanje s armaturama, radi mogućnosti rastavljanja, obavlja se za fitingom sa navojima. Kad se mijenja smjer cjevovoda upotrebljavaju se fazonski komadi kao što su lukovi, koljena i odvojci, bilo s navojima ili lemljenjem.

Armature u uređajima za grijanje služe za zatvaranje ili prigušivanje protoka vode, i za regulaciju pritiska i protoka.