O prostoru

Prema veličini prostor dijelimo na mali i veliki ... tako da; u nekom svom krajnjem obliku, ovako definisan prostor ima dva ekstremna oblika postojanja, tj. krajnje veliki (makro prostor V +) i krajnje mali prostor (mikro prostor V -). Prema unionskom pravilu, ova dva oblika prostora su po svojim vrijednostima, jedan drugom obrnuto-proporcionalni, odnosno njihov matematičko-fizički proizvod ima vrijednost jedan i nazivamo ga unionski jedinični prostor (V 0).

V 0 2 = V + ∙ V -

U bezgraničnom obliku postojanja prostor postaje dinamičan tako da; makro prostor neprekidno biva sve veći, dok, na drugu stranu, mikro prostor biva neprekidno sve manji; Uz važno pravilo, prema kojem je njihov proizvod uvijek unionski (U = 1).

Prema istom unionskom pravilu, naš kosmos, ima u isto vrijeme (u istom vremenskom intervalu) i svoj makro i mikro oblik postojanja. Isto tako, naš makro-mikro kosmos su po principu uniona jedan drugom obrnuto-proporcionalni. Što podrazumjeva da, sve što se desi u makro kosmosu ima svoj obrnuto-proporcionalni odgovor u mikro kosmosu i obrnuto, (bilo da je to neka promjena: stanja, kretanja ili snage itd. ...). Ovaj unionski princip obrnuto-proporcionalne ovisnosti našeg makro i mikro kosmosa je osiguran zakonima: uzroka-posljedice i održanja energije u idealnom sistemu. Da se podsjetimo; To podrazumjeva, kada neka određena energija uđe u jedan idealni sistem ona tu permanentno ostaje sve do momenta dok se ona ponovo ne ispusti iz istog idealnog sistema.

Ono što mi nazivamo unionom jeste jedan idealni sistem u kojem se energija tako pomjera i raspoređuje da je njen krajnji proizvod uvijek konstantne i nepromjenljive vrijednosti odnosno (U = 1) Unionsko pravilo glasi:


  • Ukupni proizvod unionske energije, bilo da je u stanju: snage, kretanja ili nekog drugog stanja; ostaje vječno nepromijenjena u odnosu na bilo kakav drugi ili van-unionski sistem bilo da je on vječan ili prolazan.

Ako vrijeme našeg kosmosa posmatramo kao jedan unionski (idealni i neovisni) sistem koji ima svoje vremensko trajanje to jeste svoj: nastanak, trajanje i nestanak; a vječnost kao drugi unionski (idealni i neovisni) sistem kojem kao takvom nije potrebno ni nastajanje ni nestanak ali ima neprekidno i bezuzročno trajanje; tada možemo, po unionskom idealnom principu, zaključiti da krajnja vremenska veza ili interakcija (ukupni proizvod) svih razmjena: snage, kretanja ili bilo kakvog drugog stanja mora također biti idealan odnosno unionski (U = 1) to jest ...

t 0 2 = t + ∙ t -

Ono što je bitno naglasiti je, da vremenska neograničenost ili vječnost i prostorna neograničenost ili beskonačnost ne moraju imati uzrok za nastanak, jer su oni po svojoj strukturi i definiciji neovisni od uzroka. Oni su oduvijek i zauvijek bezuzročni i unionski (idealno) isti. Vječnost i beskonačnost ne trebaju uzrok za svoje postojanje, ali oni zbog svoje statično-dinamične strukture mogu biti uzrokom ili posljedicom drugih ili ovisnih prolaznih ili neprolaznih statično-dinamičnih struktura, kao što je na primjer naš kosmos.

Naš kosmos je prolazna statično-dinamična struktura i on je kao takav (prolazan) produkt vječnog stanja beskonačnosti. Vremenski i prostorno, naš kosmos ima svoju unionsku vremensku određenost u odnosu na vječnost i unionsku prostornu određenost u odnosu na beskonačnost. Ukratko, u odnosu na vječnost naš kosmos nastaje i nestaje u jednom unionski određenom vremenskom intervalu; isto tako, u odnosu na beskonačnost naš kosmos ima jedan određeni prostorni domet (veličinu). Ako to svedemo u jedan događaj to podrazumjeva da, u jednom tačno određenom vječnom momentu, naš kosmos, nastaje postoji i nestaje u tačno određenoj zapremini beskonačnog prostora. Pri svemu tome, proizvod svih kosmičkih događaja, odnosno ukupna kosmička unionska razmjena: snage, kretanja ili bilo kakvih drugih stanja u odnosu na vječnost i beskonačnost ostaju beznačajni zbog ogromne vremenske veličine vječnosti i prostorne veličine beskonačnosti.

Možda je kompletan život našeg kosmosa za vječnost i beskonačnost, tolerantno beznačajan, ali za nas, unutar našeg unionskog kosmosa, on je itekako značajan. Naime, vječnost je veličina koja u sebi podrazumjeva neograničeni vremenski tok, dok je kosmos jedan vremenski interval i ima svoj ograničeni vremenski tok. Ako kosmički vremenski interval proširujemo (povećavamo) ili sužavamo (smanjujemo) mi ćemo od nečeg što je konstantnog karaktera dobiti dinamički karakter, (i to u zavisnosti koliko dugo i brzo proširujemo taj naš ograničeni vremenski interval). Mi vremenske vrijednosti mjerimo sekundama. Pretpostavimo da vrijeme ima dva oblika sekunde; prolaznu ili kosmičku sekundu i neprolaznu ili vječnu sekundu.

Posmatrajmo šta podrazumjeva vrijednost vremena od jedne vječne sekunde.

Ako čitav kosmički život od njegovog nastanka do njegovog nestanka stavimo u jednu vječnu sekundu dobit ćemo jedan ekstremno kratak u ekstremno intenzivan kosmički vremenski impuls u vječnosti. Zbog tako ekstremno velike brzine odvijanja kosmičkog života, oni koji bi promatrali život našeg kosmosa iz vječnog sistema, ne bi primjetili da se puno šta desilo u vječnom sistemu. Sa naznakom da; što bi sekunda kosmičkog života u vječnosti bila kraća to bi ukupni život našeg kosmosa bio brži i beznačajniji za vječnost.

Ako posmatramo iz našeg kosmičkog ugla, tu kosmičku vječnu sekundu, tada se vremenske vrijednosti postavljaju i odvijaju sasvim drugačije. Unutar tog vječnog ili kosmičkog impulsa, (to jest za nas u kosmosu), je od nastanka tog kosmičkog impulsa za vječnost, do danas, protekao period od mnogo milijardi godina i još uvijek nije završen taj naš kosmički život; i dobro je pitanje, koliko će za nas taj period, još dugo trajati. Ali, sigurno je da će ova vječna sekunda, odnosno čitav naš kosmički život, isto tako, i za nas jednog momenta biti završen, i time naš kosmos doći na drugi vremenski kraj vječne kosmičke sekunde.

Proizvod ova dva vremena koja nastaju ako se gleda iz jednog idealnog vremenskog (vječnog) sistema u drugi idealni vremenski sistem (prolazni) je također unionski i bez obzira koliko mi duboko ulazili unutar jedne vječne sekunde ta sekunda je jedinična kako za vječnost tako i za nas u kosmosu. Što znači da je interval od 0 do 1 sekunde posmatrano iz vječnosti ka kosmosu, obrnuto-proporcionalan intervalu kompletnog kosmičkog života od njegovog nastanka do njegovog nestanka posmatrano iz kosmosa prema vječnosti. Tako da je, proizvod ova dva obrnuto-proporcionalna vremenska intervala uvijek unionski odnosno (U = 1).

Osim ove unionske vrijednosti u vremenskim intervalima mi imamo i vremenski (vektorski) smjer kretanja kosmosa od njegovog rođenja, preko njegovog života pa sve do njegove smrti. Da bi princip uniona bio zadovoljen u potpunosti, mi imamo i suprotni vremenski interval (vremenski vektor) koji se kreće u smjeru od kosmičke smrti preko kosmičkog života pa do kosmičkog rođenja. To jest imamo događaj, koji čitav kosmički život vremenski poništava i vraća ga ponovo u prošlost baš kao da nikada nije ni postojao. To je zato što vječnost kao takva, odnosno, idealni oblik postojanja vječnosti (unionski oblik vječnosti) ne dozvoljava da u vječnost uđe neka; snaga, kretanje ili bilo koje drugo stanje, a koju ona već ne obuhvata svojom beskrajnom veličinom. Definicija vječne opstojnosti glasi:

  • Vječnost je: prošlost, sadašnjost i budućnost u beskrajnom vremenskom intervalu.

Vječnost je kao takva jedan zaseban i neovisan idealni i beskrajni vremenski sistem koji unionskim principima reguliše sve moguće vremenske tokove. Na ovaj način se uspostavlja vječni vremenski princip uzroka-posljedice između ovakva dva različita idealna sistema (prolazan i vječan unionski sistem).

Da zaključimo, na kraju ...

Vječnost je samo jedna, i kao takva, ona je neograničena svojom vremenskom veličinom i ona obuhvata sve ostale, bilo prolazne, bilo neprolazne vremenske vrijednosti (ili intervale). Vječnost je također unionskog oblika i pri tome je proizvod, svake vremenske promjene unutar vječnosti bilo da je to promjena: stanja, snage ili kretanja između bilo kojeg broja vremenskih (unionskih) sistema, uvijek unionski (U = 1).