Poslednji dan našeg boravka u Pestalociju. Moram priznati, dosta je emotivno i teško rastati se od ljudi i mesta koji su nam na dve nedelje bili dom. Dan smo počeli kao i svaki do sada, doručkujući i zatim prisustvovavši poslednjoj radionici u Švajcarskoj, na kojoj smo se podelili po školama i birali uzraste kojima ćemo preneti sve što smo mi naučili za ovih četrnaest dana. Nakon kratke pauze, imali smo i nešto emotivniju radionicu, gde smo se prisećali našeg dolaska, boravka, i razmišljali o odlasku iz ovog mesta. Dosta je suza bilo i ne mogu reći da smo i mi, ostali, lako podneli to. Dočekali smo naše edukatore na porodičnom ručku kao znak zahvalnosti za sve što su nas naučile i kao jedno poslednje zbogom za sve lepe trenutke koje su nam pružile.
I, za kraj, radionica koja nije dugo trajala, ali je definitivno moja omiljena, jer smo dobili mini film sa svim uspomenama i slikama za provedeno vreme ovde. Za kraj, potpisali smo se jedni drugima na rančeve kako nikada ne bi zaboravili ove osobe koje za nas predstavljaju sam cilj celog kampa. Hteo bih da se zahvalim ljudima, koji svake godine organizuju ovo putovanje, na nezaboravnim trenutcima, novim prijateljima i priliku da se upoznamo sa problemima današnjice i da pokušamo da ih promenimo. Hvala na svemu.
Vuk Milutinović VIII-3