Do ovog izuzetno lepog gradića putovali smo oko dva sata, međutim, pogled na arhitekture i festival sira , kao i ulazak u istoriju ovog grada bio je u potpunosti vredan toga. Prvo smo posetili spomenik umirućeg lava koji je izgrađen u čast svih vojnika koji su branili palatu Tuileries tokom Francuske revolucije. Umirući lav smatra se najpoznatijim i najdragocenijim spomenikom na svetu i bilo mi je drago što smo ga posetili, jer ujedno predstavlja i simbol grada. Malo kasnije, tokom šetnje ulicama ovoga grada imala sam pogled na brojne zgrade od kojih je svaka ukrašena unikatnom šarom, na pojedinima su čak stajale poneke statue, koje svojom lepotom kao i bojom koje se u odnosu na sredinu ističu i privlače pažnju i fotoaparate mnogih turista.
Na našu sreću, došli smo u vreme festivala sira, gde smo imali priliku da probamo razne različite vrste sira i da usput pređemo preko obližđnjeg drvenog mosta, koji spaja jednu strana jezera Lucernskog jezera sa drugom. Ovaj grad pun je iznenađenja, na svakom ćošku je po neki zanimljiv lokal, bilo da je knjižara ili prodavnica čokolade. Ulice se čiste i sve je divno očuvano, grad sam po sebi nam pruža energiju Švajcarske i njene kulture, što se ne razlikuje od opstalih mesta koje smo do sada posetili.
Anja Simeunović VIII4