Mišljenja sam da dan najbolje počne uz pogled na neki lep pejzaž, pa se i meni ovoga jutra posrećilo. Ako je suditi po lepoti prizora, dan je svakako i više od savršenog. Nakog dugog puta, dobrodošlicu su nam poželeli zeleni bregovi okopani zorom. Prosto rečeno, bilo je previše lepo da bi bilo stvarno. U roku od nekoliko trenutaka našli smo se u svojoj kući. Skoro cela je bila u drvetu, a sa svakog prozora pogled je bio zasebna priča. Za doručak smo se podelili u timove po četvoro i svaki od timova bio je zadužen za različite poslove: postavljanje stola, raspremanje nakon obroka, pranje sudova...
Neopisiv je osećaj kada znate da možete biti korisni i doprineti sitnim postupcima i tako zajedno sa drugima uraditi veliki posao.
Nakon doručka imali smo slobodno vreme za obilazak sela. U muškom delu kuće otkrili smo da, kada se stepenicama siđe u podrum, postoje prostorije sa stonim fudbalom i tenisom.
Svaki kutak sela je na svoj način divan i živopisan, ali bih izdvojila neke, kao na primer zip-line i teren za odbojku.
U dva sata dobili smo prve zadatke. Podelili smo se u grupe po četvoro i dobili mapu sela i mesta koja treba pronaći. Bilo je uzbudljivo, jer smo otkrili razne zanimljivosti u selu, kao na primer da naziv naše kuće Nakupenda u prevodu sa nekog afričkog jezika znači "Volim te" i da je ovo selo osnovano posle Drugog svetskog rata sa idejom da zbrine decu čiju su roditelji poginuli u ratu.
Dunja Bacetić VIII-3