3. Međunarodni kongres Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu


Datum održavanja: 3. i 4. ožujka 2017. godine
Mjesto održavanja: Zagreb, Hotel Westin i Stomatološki fakultet (radni dio)
Organizator: Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Voditelj: prof. dr. sc.  Zrinka Tarle (tarle@sfzg.hr)
Znanstveni odbor: Prof.dr.sc. Zrinka Tarle, Prof.dr.sc. Hrvoje, Brkić, Prof.dr.sc. Darko Macan, Prof.dr.sc. Denis Vojvodić, Izv.prof.dr.sc. Ivan Alajbeg, Doc.dr.sc. Marin Vodanović, Doc dr.sc. Eva Klarić
Organizacijski odbor: Prof.dr.sc. Zrinka Tarle, Prof.dr.sc. Hrvoje, Brkić, Prof.dr.sc. Darko Macan, Prof.dr.sc. Denis Vojvodić, Izv.prof.dr.sc. Ivan Alajbeg, Doc.dr.sc. Marin Vodanović, Doc.dr.sc. Eva Klarić
Broj bodova (HKDM): 12
Poziv na broj: 5-13
Cijena: 890 kn za doktore dentalne medicine (kongres); 1000 kn radionice; 500 kn za poslijediplomante (doktorski i specijalistički studij); 150 kn za studente, 150 kn kongresna večera

Kongres se održava na 17. katu hotela Westin, u dvoranama Panorama, Opera i Uvertira.
Uz izvrsna predavanja očekuje Vas i zanimljiva velika izložba dentalnih proizvoda kao i neformalno druženje uz ručak te jutarnju i popodnevnu okrijepu.
Prijava za kongres vrši se preko agencije Dubrovnik travel. Za prijavu stisnite OVDJE
Izvedbeni program

Petak, 03. ožujka 2017. 14.00-18.00, Stomatološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Radni tečaj 1: Izv.prof.dr.sc. Vlatko Pandurić i Izv.prof.dr.sc. Bernard Janković - Instrumentacija korijenskih kanala od ručne do strojne reciproc tehnike
Instrumentacija korijenskih kanala je jedan od najzahtjevnijih zahvata u dentalnoj medicini, a ovisi o mnogim čimbenicima. Anatomija endodontskog prostora, izrada pristupnog otvora, odabir prave tehnike instrumentacije, pravilna tehnika dezinfekcije korijenskih kanala, samo su neki od čimbenika koji utječu na pozitivan ishod terapije. U teoretskom dijelu tečaja, pristupnici će se upoznati s koracima koji vode ka uspješnoj endodontskoj terapiji, mogućim pogreškama i načinima kako ih spriječiti. Također će biti govora o pojedinim tehnikama instrumentacije, njihovim prednostima i nedostatcima, te smjernicama koje mogu dovesti do uspješnog liječenja. Pristupnici će moći donijeti svoje prikaze slučajeva u obliku power point prezentacije, kako uspješnih tako i neuspješnih, koje će moći prokomentirati s voditeljima tečaja. U praktičnom dijelu tečaja, polaznici će imati priliku raditi s Waw One Gold sustavom, koji predstavlja zadnju generaciju strojne reciprok tehnike temeljene na novoj platformi instrumenata zvanoj „Gold Wire“.

Subota, 04. ožujka 2017, Hotel Westin
8.30-9.00 Registracija sudionika
9.00-9.15 Pozdravni govori
9.15-10.00 Prof.dr.sc. Thomas Attin: The problem of longitudinal tooth fractures
10.00-10.45 Prof.dr.sc. Gottfried Schmalz: Pulp regeneration – cell transplantation vs. cell homing
10.45-11.30 Prof.dr.sc. Niek Opdam: Posterior composites: where are the limits?
11.30-12.00 Pauza za kavu i kolače
12.00 – 12.40 Darko Macan: Kondenzacija i elevacija maksilarnoga alveolarnoga grebena - alternativna metoda kirurškoj rekonstrukciji
12.40-13.20 Prof.dr.sc. Božidar Pavelić: Hladna atmosferska plazma: teoretske osnove i mogućnosti kliničke primjene
13.20-14.00 Ručak
14.00-14-40 Marko Jakovac: Je li u eri adhezije potrebna krunica i kada?
14.40-15.20 Izv.prof.dr.sc. Iva Alajbeg: Temporomandibularni poremećaji – je li sve u glavi?
15.20-15-40 Kava i kolači
15.40-18.00 Poster prezentacije


Sažeci predavanja

The problem of longitudinal tooth fractures - Thomas Attin

According to Rivera & Walton (2015), longitudinal tooth fractures are divided into five classifications from generally least to most severe: (i) craze line; (ii) fractured cusp; (iii) cracked tooth; (iv) split tooth; and (v) vertical root fracture. The mentioned term tooth crack implies an incomplete fracture in teeth, which often do not lead to further complications. However, these cracks may demonstrate pathways for bacteria that may induce pulpal and periapical inflammation or disease.
Especially the identification of tooth cracks might pose a challenge to the dentist as the extent of the fracture could not be determined exactly. Thus uncertainties regarding the further treatment exist, i.e. when a coronally reinforcing restoration should be placed, when root canal treatment is necessary, and when a tooth or root should be extracted.
The purpose of this lecture is to discuss the diagnostic and treatment challenges related to tooth cracks and to provide practical recommendations for practitioners.

Pulp regeneration – cell transplantation vs. cell homing - Gottfried Schmalz, M. Widbiller and K.M. Galler
Dental pulp regeneration has become possible by applying the principles of tissue engineering, using dental pulp-derived stem cells, suitable natural or synthetic matrices and a set of signaling molecules. Two approaches seem feasible: (1) mixing stem cells and recombinant growth factors with the scaffold, which then is applied into the root canal (Cell transplantation); or (2) application of the scaffold and then use/attract resident stem cells and growth factors (Cell homing). Extracorporeal stem cell management is afflicted with problems like genome stability and cost. Clinical studies using this approach have been initiated, but no results are available, so far. A cell-free approach relies on cell migration into the scaffold and on the activation of existing growth factors e.g. from dentin. It could be shown that EDTA is able to release or expose on the dentin surface growth factors like TGFβ1, or VEGF, which are able to stimulate pulp cell migration (cell homing). This approach is somehow followed when applying the revitalization treatment procedure, as e.g. described in AAE guidelines.

Posterior composites, are there any limits? - Niek Opdam
By many dentists, the placement of posterior composite restorations is still considered as a difficult and challenging procedure for the dentist. Inability to place a rubberdam, subgingival margins, the replacement of large amalgam restorations, poor oral hygiene, susceptibility to caries and pathological wear are still considered as contra-indications. In his lecture, Niek Opdam will show that limitations from the past are not valid anymore and that posterior composites can be used even in very challenging situations.


Kondenzacija i elevacija maksilarnoga alveolarnoga grebena - alternativna metoda kirurškoj rekonstrukciji - Darko Macan, Davor Brajdić
Iako postoje brojne klinički kompromitirane situacije, postavljanje implantata postalo je rutinski postupak u dentalnoj medicini. Kvaliteta kosti osnovni je parametar uspjeha dentalnih implantata. Ako je smanjena horizontalna dimenzija kosti, mjesto za postavu implantata može se proširiti koštanim ekspanderima i kondenzerima pa je dodatna augmentacija nepotrebna. Koštani ekspanderi proširuju kost odijeljujući labijalni od palatinalnoga dijela. Doktor s određenim kirurškim iskustvom može s ovom tehnikom postići zadovoljavajući rezultat, ali ekspanzijom se ne može povećati vertikalna dimenzija kosti. Koštani kondenzeri su okrugloga oblika dizajnirani prema dužini i promjeru Ankylos implantata. Ekspandere i kondenzere možemo upotrijebiti za implantaciju u maksilarni greben s dovoljnom visinom kosti i određenom debljinom spongiozne zone kosti između labijalne i palatinalne koštane lamele bez uporabe nareznice za kost. Slabi otpor tijekom bušenja kosti pilot svrdlom ukazuje nam na kompromitiranu kvalitetu kosti koju možemo kondenzirati pomoću kondenzera do željene širine implantata. Koštani kondenzeri mogu se koristiti i za unutarnje podizanje dna sinusa. Fazu cijeljenja, tj. oseointegracije nakon primjene ovih metoda treba produljiti na šest mjeseci. U prikazanih pacijenata izabrali smo alternativnu metodu kirurškoj rekonstrukciji grebena – ekspanziju i kondenzaciju kosti. U dosta bolesnika s mekanom kosti također smo modificirali preparaciju ležišta implantata koristeći ručnu instrumentaciju, tj. kondenzirali smo kost. Rezultati ovih postupaka su ohrabrujući, a kost i meko tkivo su stabilni.

Hladna atmosferska plazma: teoretske osnove i mogućnosti kliničke primjene - Prof.dr.sc. Božidar Pavelić
Fenomen hladne atmosferske plazme i terapijskog plazma-polja sve više postaje interes kako samih bazičnih istraživanja tako i mogućnosti primjene u različitim područjima biomedicinskih znanosti. Hladna atmosferska plazma definira se kao djelomično ionizirani plin građen od različitih sastavnica kao što su pozitivni i negativni ioni, elektroni, slobodni radikali, fotoni, ultraljubičasto i infracrveno zračenje te atomi i molekule u pobuđenom ili nepobuđenom stanju. Glavna odlika hladne atmosferske plazme jest mogućnost stvaranja terapijskog plazma-polja u tzv. fiziološkim uvjetima u kojima ne dolazi do znatnog povišenja temperature okoline. Bit takva djelovanja jest stvaranje uvjeta u kojima bi se dovođenjem određene vrste energije stvorili uvjeti koji bi omogućivali određeni terapijski učinak. Osim izrazitog antimikrobnog učinka, plazma-terapijom se može postići i učinak na biološke procesa cijeljenja. S obzirom na fizičko-kemijska svojstva te postignute rezultate u provođenju različitih terapijskih postupaka hladna atmosferska plazma može se primijeniti u terapiji mekih tkiva usne šupljine, bolestima parodonta, kirurškim zahvatima te endodontsko-restaurativnim postupcima. Cilj predavanja jest dati prikaz teoretskih osnova i mogućnosti primjene hladne atmosferske plazme u svakodnevnom kliničkom radu.

Je li u eri adhezije potrebna krunica i kada? - Izv. prof.dr.sc. Marko Jakovac
Adhezivnim cementiranjem danas se omogućuje sve bolja sveza keramičkog rada i zuba, bilo da se radi o caklini ili dentinu. Osim toga materijali postaju sve manje osjetljivi na tehnike cementiranja pa se od kliničara zahtjevaju sve minimalnija brušenja. Time je jasna granica između krunice i djelomične krunice ili ljuske sve  slabija.
Predavanjem će se pokušati objasniti indikacije za djelomične krunice i ljuske kao i tehnike cementiranja istih.

Temporomandibularni poremećaji – je li sve u glavi? - Izv.prof.dr.sc Iva Alajbeg
Prepoznavanje i liječenje temporomandibularnih poremećaja (TMP) predstavlja problem, ponajviše stoga što pojam obuhvaća mnoštvo simptoma često različite etiologije. Dijagnostiku i liječenje donekle je olakšala podjela TMP-a na zglobne i mišićne poremećaje. No, zbog nepotpunog poznavanja patofizioloških mehanizama koji im stoje u podlozi, još uvijek postoji potreba za stjecanjem novih znanja. Bol koja prati ove poremećaje često ima tendenciju razvoja iz akutne u kroničnu. U tim je slučajevima od osobitog značaja način na koji pacijent doživljava svoju bol, kako s njom živi te  kako reagira na simptome nesposobnosti jer to u velikoj mjeri može utjecati na kvalitetu života. Stomatološka terapija ponekad se povezuje s pojavom znakova i simptoma TMP, iako recentna znanstvena literatura takvu povezanost drži neutemeljenom. Osim što unose dodatnu zbunjenost u znanstveni svijet, ovakve kontradiktorne informacije stvaraju probleme praktičarima u svakodnevnom radu s pacijentima koji pate od orofacijalnih bolova. Ovo će predavanje, putem prikaza slučajeva iz vlastite kliničke prakse, pokušati dati odgovor na pitanje što su zapravo temporomandibularni poremećaji te mogu li se stomatolozi sami nositi s njihovom dijagnostikom i liječenjem.



Životopisi predavača

Thomas Attin rođen je 25. 02. 1963. Radio je kao profesor i predstojnik Zavoda za Operativnu stomatologiju i parodontologiju u Sveučilišta u Berlinu i Göttingenu. Danas je Dekan Stomatološkog fakulteta u Zurichu, redoviti profesor i predstojnik Zavoda za preventivnu stomatologiju, parodontologiju i karijesologiju, Sveučilišta u Zurichu. Autor je i koautor preko 350 radova u recenziranim časopisima, dvije knjige i 17 poglavlja u knjigama. Radovi su mu citirani preko 4200 puta. Dobitnik je 19 nagrada za svoj znanstveni i stručni rad, član brojnih uglednih europskih i svjetskih stomatoloških udruženja i eminentan predavač u cijelom svijetu. Područja njegovog interesa su oštećenja tvrdih zubnih tkiva erozijama i abrazijama te rekonstrukcija istih, estetska stomatologija: fasete, restorativni materijali i izbjeljivanje te postupci za unaprjeđenje endodontskih postupaka. Član je Uređivačkih odbora ponajboljih svjetskih časopisa u području dentalne medicine: Journal of Adhesive Dentistry, American Journal of Dentistry, Oral Health & Preventive Dentsitry, Clinical Oral Investigation, Deutsche Zahnärztliche Zeitschrift, Schweizerische Monatsschrift fürZahnmedizin, Acta Stomatologica Croatica, Journal of Dental Resarch. Dobitnik je 23 znanstvene nagrade. Autor je više od 380 radova, ima 5500 citata i h indeks 38.

Gottfried Schmalz
  • since 1983    Professor and Chairman (1983-2013), Operative Dentistry and Periodontology, Univ. of Regensburg
  • 1987 – 1997    President of the (1) Continental European Division of IADR, (2) German Association for Operative Dentistry, (3) German Association of Professors for Dentistry, (4) German Scientific Dental Association
  • since 1996    Editor-in-Chief “Clinical Oral Investigations”, since 2016 Honorary Editor
  • since 2003    Chairman of the ISO/TC/WG 10: Biological Evaluation of Dental Materials
  • 2014/2016    President Pan European Region of IADR
  • since 2006    Elected Member and Senator: German National Academy of Sciences
  • 2007    Distinguished Scientist Award and 2011 Distinguished Service Award of the IADR
  • 2009    Order of Merit, Federal Republic of Germany
  • 2011    Award of Excellence: EFCD
  • 2011/2012    Delegate from IADR at INC3 (Nairobi) and INC5 (Geneva) for     the Minamata Convention
  • 2012    Member of SCENIRH Working Group on the Safety of dental restorative materials
  • Since 2014    Professor Cons. Dentistry, Univ. of Bern
  • 2015    Dr. h.c. Univ.of Cluj,
  • 2016    Chairman of ISO Technical Committee 106 Dentistry
  • Editor of the book: ‘Biocompatibility of Dental Materials’ with D. Arenholt-Bindslev,  > 300 publications (> 250 in PubMed), 5 books

Prof.dr.sc. Niek Opdam rođen je 1956, a diplomirao 1980. godine. Radi kao izvanredni profesor na Sveučilištu Radboud University u Nymegenu, Nizozemska, na Zavodu za preventivnu i restorativnu dentalnu medicinu. Autor je više od šezdeset međunarodnih publikacija i koautor brojnih priručnika. Doktorirao je 1998. godine na temu "Klinički postupci pri izradi posteriornih kompozitnih restoracija". Voditelj je predmeta poslijediplomske nastave za doktore dentalne medicine koji obuhvaćaju posteriorne kompozitne restauracije i estetsku stomatologiju temeljenu na direktnim restauracijama i tehnikama u Nizozemskoj i Belgiji,  a brojna predavanja održao je diljem Europe, SAD-a i Brazila. Znanstveno i stručno bavi se istraživanjem sekundarnog karijesa, restaurativnih tretmna kod pacijenata s velikim gubitcima tvrdih zubnih tkiva kao i praktično temeljenim istraživanja u području restaurativne stomatologije. Do 2009. godine obnašao je dužnost predsjednika IADR- a za praktično temeljena istraživanja, te je bio član uredništva časopisa Journal of Dentistry i Journal of Adhesive Dentistry te predsjednik European section of the academy of operative dentistry.  Od 1983. do 2009. radio je u privatnoj ordinaciju u Ulftu, Nizozemska. Danas se u privatnoj praksi bavi se posebnim i složenim slučajevima pacijenata s velikim gubitkom tvrdih zubih tkiva i estetskim zahvatima temeljenim na adhezivnim tehnikama.

Darko Macan, oralni kirurg, primarijus, predstojnik Zavoda za oralnu kirurgiju Stomatološkog fakulteta, predstojnik Kliničkog zavoda za oralnu kirurgiju Klinike za kirurgiju lica, čeljusti i usta KB Dubrava, prodekan za nastavu i studente Stomatološkog fakulteta. Voditelj poslijediplomskog specijalističkog studija Dentalna implantologija. Stalni je sudski vještak za područje medicina-stomatologija-oralna kirurgija. Dodijeljeno mu je odličje HLZ „Ladislav Rakovac“ te Diploma Hrvatskoga liječničkog zbora prigodom 125. obljetnice. Član je Uređivačkog odbora i urednik sekcije za oralnu kirurgiju časopisa "Acta Stomatologica Croatica". Član je međunarodnih uredničkih odbora i recenzent više domaćih i inozemnih časopisa. Član je Odbora za orofacijalne bolesti Razreda za medicinske znanosti HAZU. Objavio je ukupno 267 priloga, od čega 76 radova, koautor je više udžbenika, knjiga i monografija, Aktivni je učesnik na brojnim skupovima u zemlji i inozemstvu, predsjednik više kongresa, pozvani predavač i član znanstvenog/kongresnog odbora više domaćih i inozemnih skupova. Recenzent sveučilišnih udžbenika i priručnika. Stručno se usavršavao u zemlji i inozemstvu. Bio je voditelj implantoloških tečaja u Beču. Član brojnih međunarodnih i domaćih znanstveno-stručnih udruga, predsjednik Hrvatskoga društva za dentalnu implantologiju HLZ i Hrvatskoga društva za oralnu kirurgiju HLZ u prošlom mandatu.

Božidar Pavelić diplomirao je na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1987. godine. Za vrijeme studija obavljao je dužnost demonstratora na Zavodima za mobilnu i fiksnu protetiku, Zavodu za morfologiju zubi i Zavodu za dentalnu patologiju.
Završivši poslijediplomski studij 1991. godine obranio je magistarski rad  “Antimikrobni učinak kalcijevog hidroksida na mikroorganizme Streptococcus mutans, Streptococcus faecalis i Candida albicans, in vitro”. Od 1992. do 1995.godine obavlja specijalistički staž iz područja dentalne i oralne patologije s parodontologijom čijim završetkom polaže specijalistički ispit i postaje specijalist dentalne i oralne patologije s parodontologijom. U ožujku 1999. godine obranio je disertaciju ”Uloga tumor supresorskih gena tijekom razvoja cističnih tvorbi čeljusti”. Redoviti je profesor Zavoda za endodonciju i restaurativnu stomatologiju u kojem u sklopu dodiplomske nastave održava predavanja, seminare, kliničke i predkliničke vježbe iz predmeta Karijesologija, Endodoncija i Restaurativna stomatologija. Voditelj je kolegija “Histopatološke osnove periapeksnih bolesti” na doktorskom studiju te kolegija “Mogućnosti estetskog zbrinjavanja u restaurativnoj stomatologiji” na poslijediplomskom stručnom studiju. Aktivni je sudionik domaćih i međunarodnih simpozija te aktivno sudjeluje u organizaciji i vođenju tečajeva za stručno usavršavanje stomatologa.

Marko Jakovac rođen je 4. listopada 1974. u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu, te 1993. godine upisao Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske dodjeljuje mu stipendiju 1997. godine zbog prosjeka ocjena tijekom studija. Godine 1998. diplomirao je na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu i 1999. upisuje poslijediplomski studij iz stomatologije. U Zavod za stomatološku protetiku Stomatološkog fakulteta primljen je kao znanstveni novak 2001. godine na projekt MZOŠ-a broj 0065100 «Protetski materijali», a 2002. postaje asistent u Zavodu za stomatološku protetiku kada započinje i specijalizaciju iz stomatološke protetike. Magistrirao je 2003. s temom «Kemijska postojanost dentalne keramike», a 2005. godine položio je specijalistički ispit. Obranio je doktorsku disertaciju „Utjecaj toplinske obradbe na mikrostrukturne pomjene i ostala svojstva cirkonijeve keramike“. Od 2015.  godine je u svojstvu izvanrednog profesora u istom Zavodu.
Kao autor i koautor napisao je više znanstvenih i stručnih radova. Aktivno je sudjelovao kao predavač u radu više domaćih i međunarodnih kongresa. Voditelj je kolegija za dodiplomsku nastavu pod nazivom "Pretklinička i laboratorijska fiksna protetika", "Mikroskop u dentalnoj medicini" te kolegija za poslijediplomsko usavršavanje stomatologa pod nazivom "Estetika fiksnoprotetskih nadomjestaka na zubima i implantatima". Član je Hrvatskog društva za stomatološku protetiku, Europskog protetskog društva, Hrvatskog društva za dentalnu implantologiju, Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatske stomatološke komore.

Iva Alajbeg, izvanredna je profesorica na Zavodu za mobilnu protetiku Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu  i znanstvena savjetnica. Koautorica je pedesetak indeksiranih znanstvenih radova, voditeljica projekta Hrvatske zaklade za znanost „Uloga oksidativnog stresa i opiorfina u temporomandibularnim poremećajima“ te članica uređivačkog odbora međunarodno indeksiranog časopisa Akademije medicinskih znanosti Hrvatske „Acta Medica Croatica“. U okviru svog znanstvenog i kliničkog rada posebno se bavi problematikom fiziologije i patologije žvačnog sustava, te predaje na brojnim tečajevima trajne izobrazbe u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dobitnica je triju znanstvenih nagrada na međunarodnim kongresima kao i nagrade Akademije Medicinskih Znanosti Hrvatske. Aktivno sudjeluje u nastavnom procesu studenata Stomatološkog fakulteta. Uz to, voditeljica je kolegija na doktorskom i specijalističkom poslijediplomskom studiju, pri čemu je kolegij „Bruksizam“ proglašen naboljim e-kolegijem Stomatološkog fakulteta za akademsku godinu 2013/2014 te je dobitnik Nagrade za multimedijske sadržaje Sveučilišta u Zagrebu.

Vlatko Pandurić diplomirao je na Stomatološkom fakultetu 1994. godine u Zagrebu, gdje je i odradio pripravnički staž. Godine 1996. postaje znanstveni novak pri Zavodu za dentalnu patologiju te sudjeluje u dodiplomskoj nastavi, vođenju predkliničkih i kliničkih vježbi te turnusa iz predmeta Dentalna patologija i endodoncija. Izabran je 1999. godine u zvanje znanstvenog suradnika pri Zavodu za endodonciju i restaurativnu stomatologiju. Specijalistički ispit polaže 2003. godine a 2007 postaje docent na zavodu za endodonciju i restaurativnu stomatologiju. Izvanredni profesor postaje 2012 g. Sudjeluje i u postdiplomskoj nastavi te u tečajevima trajne izobrazbe za stomatologu pri stomatološkom fakultetu u Zagrebu. Autor je više stručnih i znanstvenih radova, sudjelovao je aktivno na brojnim skupovima te održao brojna pozivna predavanja u zemlji i inozemstvu. Član je Hrvatske Stomatološke Komore, Hrvatskog Endodontskog Društva,  Europskog Endodontskog Društva te International Association for Dental Research,. Suradnik je na projektu financiranim od strane Ministarstva znanosti obrazovanja i športa Republike Hrvatske «Nanostruktura restorativnih materijala i interakcije s tvrdim zubnim tkivima», pod vodstvom prof.dr.sc. Zrinka Tarle. Trenutno je zaposlen na zavodu za endodonciju i restaurativnu stomatologiju kao izvanredni profesor.

Bernard Janković je upisao Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu u školskoj 1990/91. godini, a diplomirao je 14. svibnja 1996. godine. Od 3. ožujka 1997. godine radi u Zavodu za endodonciju i restaurativnu dentalnu medicinu. Magistarski rad pod naslovom "Rasprostranjenost karijesa u ratom zahvaćenim područjima Srednje Bosne" obranio je 28.12.2000. Doktorsku disertaciju pod nazivom “Oralni status kod osoba starije životne dobi ovisno o zdravstvenim, socijalnim i ekonomskim čimbenicima” obranio je 4.listopada 2004. godine. Iste godine polaže specijalistički ispit i postaje specijalist dentalne patologije i endodoncije. Znanstvenim radom bavi se u okviru projekta 0065007 - Materijali u opskrbi tvrdih zubnih tkiva, gdje je voditelj projekta prof.dr.sc. Zrinka Tarle i kolaborativnog projekta. Od 2007. godine suradnik je na projektu 065-0352851-0410 „Nanostruktura restaurativnih materijala i interakcije s tvrdim zubnim tkivima“ - glavni istraživač: Prof.dr.sc. Zrinka Tarle. Aktivno sudjeluje na brojnim znanstvenim i stručnim kongresima u zemlji i inozemstvu  u organizaciji International Association for Dental Research, Association for Dental Education in Europe te European Society of Endodontics kao i na mnogim domaćim kongresima i radnim tečajevima. Voditelj je predmeta poslijediplomske nastave „Minimalno invazivna dentalna medicina“. U školskoj godini 2009/2010 voditelj je Katedre za endodonciju i restaurativnu dentalnu medicinu Stomatološkog fakulteta u Splitu. Autor je i suautor više preglednih i stručnih radova. Sudjelovao je u više domaćih i stranih kongresa. Znanstveni i stručni rad uglavnom se odnosi na područje karijesologije i endodoncije. Održao je brojna predavanja i tečajeve kako u zemlji tako i u inozemstvu. Član je Hrvatske Stomatološke komore, Hrvatskog endodontskog društva te International Association for Dental Research (IADR).
Oženjen je i ima dvoje djece.