Ako Vaš ljubimac često bježi od kuće, te zbog toga strada ili se vraća s teškim povredama, ponaša se agresivno ili obilježava svoje područje mokraćom (markira) naša je preporuka kastracija.
Također kastracija je indicirana kod tumora na testisima, kod oboljenja prostate ( benigna hiperplazija, kronične upale, ciste, tumori), te u cilju spriječavanja recidiva određenih oboljenja kao što su hepatoidni adenom (vrsta tumora koja se javlja oko anusa) ili npr. perinealna hernija.
Mačke koji su FIV pozitivni ( analogno humanom HIV-u) preporuča se čim prije kastrirati kako ne bi bolest prenosili na druge mačke i njihovo potomstvo.
Sterilizacija kuja i mačaka
Vlasnici nas često pitaju sterilizirati svoju kuju ili mačku ili ne, te koje su prednosti ako to učine. Sa medicinskog stajališta sterilizacija je dobra preventiva mnogih patoloških stanja koja se mogu javiti u kasnijoj dobi Vaše ljubimice.
Tako naprimjer ranom sterilizacilom (prije prvog tjeranja) prevenira se nastanak tumora mliječne žlijezde čak i do 99%, također bolesna stanja vezana na ženske spolne organe pyometra, tumori jajnika , tumori maternice,tumori vagine, ciste, prolapsusi vagine, vaginalne hiperplazije, torzija maternice.
Također sterilizacijom ćemo izbjeći ne željene lažne trudnoće koje su vrlo česte kod kuja.
Sterilizacija je od velike koristi kod kontrole endokrinih bolesti npr. dijabetes, a životinje koje boluju npr. od epilepsije ne bi trebalo pariti pa iz tog razloga preporuča se sterilizacija.
Ako želite da Vaša ljubimica ima potomstvo naša je preporuka da osma godina života bude granica do koje će ona biti spolno aktivna nakon toga preporučamo da se napravi sterilizacija kako bi ste izbjegli neželjenu patologiju na ženskim spolnim organima koja je kod kuja vrlo učestala.  Inhalaciona (plinska) anestezija
Inhalaciona anestezija se za sada smatra najsigurnijim vidom anestezije u maloj praksi. Ovaj vid anestezije omogućava da se anestetik dozira prema potrebama kirurga i zdravstvenom stanju same životinje.
Za razliku od inhalacione, injekciona anestezija se ne može dobro kontrolirati, a kako svako živo biće zahtijeva individualni prisup ( ne postoji univerzalna doza) takav vid anestezije se sve više napušta.
Takođe, u hitnim slučajevima kada dođe do zastoja rada kardiorespiratornog sustava, umjetno disanje i reanimacija je izuzetno lakša i kvalitetnija sa aparatom za inhalacionu anesteziju. Neke operacije je i nemoguće izvoditi bez inhalacione anestezije kao što je na primjer kirurška korekcija dijafragmatske hernije i operacije na i u grudnoj duplji. Oporavak životinja koje su bile u plinskoj anesteziji je brži i lakši. U veterinarskoj ambulanti "VET-svijet" radimo sa novim anesteziološkim aparatom posebno dizajniranim za rad s kućnim ljubimcima.
 Intususcepcija crijeva (invaginacija crijeva)
Je patološka promjena kada jedan segment crijeva uđe u drugi te na taj način prohodnost crijevnog sadržaja bude djelomično ili potpuno prekinuta. Može se dogoditi na bilo kojem segmentu crijeva no najčešće se javlja na prijelazu iz tankog u debelo crijevo tzv. ileokolična ili na tankom crijevu tzv. jejunojejunalna intususcepcija. Uzrok nastanka ovakovog patološkog stanja je najčešće enteritis (upala crijeva) koji može biti uzrokovan virusnom ili bakterijskom infekcijom, endoparazitarnim invazijama, stranim tijelom, novotvorevinom, pa čak naglom i nepromišljenom promjenom hrane . Bolest se najčešće javlja kod mladih pasa (osobito kod njemačkih ovčara) no može i kod ostalih vrsta životinja i pasmina (npr. sijamske mačke). Tretman je, u gotovo svim slučajevima, operativni zahvat.
 Slika: Rendtgenska kontrastna slika sa vidljivim ileusom  uklonjena intususcepcija i perforacija crijeva su vrlo česti kod starijih pasa iznad 10 godina, a kod pasa kriptorhida pojavljuju se i ranije. Pasminska predispozicija za razvoj testikularnih tumora za sad nije uočena. U većine pasa pronađu se sasvim slučajno.dok su izuzetno su rijetki u mačaka.
Tumori sertolijevih stanica, leydigovih (intersticijalnih) stanica i seminomi statistički imaju istu učestalost pojavljivanja.
Kriptorhidi (životinje kod kojih se jedan ili oba testisa nisu spustili u mošnju) imaju 13,6 puta veći rizik za razvijanje seminoma ili tumora sertolijevih stanica.
Oko 60 % tumora testisa koji nisu spušteni u skrotum (kriptorhidi) su tumori sertolijevih stanica.
Tumor sertolijevih stanica je obično velik 1 mm do 5 cm promjera, a mogu biti i veći.
10-20% tumora sertolijevih stanica metastaziraju najčešće u lumbalne ili ilijačne limfne čvorove što dodatno komplicira samo liječenje a tako i ishod bolesti. Zahvačeni testis je obično povećan u odnosu na zdravi koji može biti i manji zbog pojačanog lučenja etrogena ovisno o tome gdje je testis smještan uočljivo je ingvinalno ili skrotalno volumno povečanje, a intraabdominalni tumori mogu uzrokovati povećanje abdomena ili kliničke znakove torzije testisa. Određeni broj pasa pokazuje znakove paraneoplastičnog sindroma združenog s hiper produkcijom estrogenih hormona (alopecije po tijelu, pigmentacije, feminizacija, – ginekomastija, pendulirajuci skrotum i prepucij, metaplazija prostate, anemija, trombocitopenija, leukopenija, loša spermiogeneza i atrofija testisa.
 Slika: Ultrazvucni prikaz tumorozno promijenjenog testisa
Tumor intersticijalnih stanica obično je velik 1-2 cm u promjeru, rijetko metastazira i rijetko uzrokuje uočljivu kliničku sliku. Može lučiti hormone i izazvati paraneoplastični sindrom.
Seminomi su obično samo na jednom testisu no mogu biti zahvaćena i oba testisa. Metastaziraju po tijelu u 6 do 11 % slučajeva.
Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze (stariji psi, kriptorhidi) kod znakova feminizacije, atrofije testisa, slabog fertiliteta, bolesti prostate, hematoloških ili dermatoloških abnormalnosti a kliničkim pregledom odnosno palpacijom testisa ili palpacijom ingvinalnog područja te srednjeg i stražnjeg abdomena kod kriptorhida.
U postavljanju dijagnoze najčešće se služimo ultrazvučnom pretragom koja je od izuzetne koristi za pregled parenhima. Također citološkom pretragom punktata testisa – bitno za određivanje same patologije, jer se može raditi o masi druge prirode kao što su apsces, hematom, fibroza, spermatocele, varikocele, orchitis, epididymitis i dr.
Kada se testisi nalaze u abdomenu, a sumljamo na neoplaziju potrebno je načiniti i rentgenološku pretragu abdomena.
Tretman za sve testikularne tumore je kastracija.
Ako je zahvaćen samo jedan testis, može se razmotriti i hemikastracija (uklanjanje samo tumorom zahvaćenog testisa), no ni tada se kvaliteta sjemena možda neće popraviti.
Nakon kastracije, definitivna dijagnoza se postavlja na temelju histopatološke pretrage zahvaćenog testisa.
Ušni šugarci u mačke Ušna šuga je bolest uzrokovana invazijom ušnog šugarca Otodectes cynotis. Učestala je kod pasa i mačaka, a osobito mačića. Odrasle mačke često mogu biti nositelji bez simptoma.
Obično nalazimo nakupljanje tamno smeđeg do crnog cerumena (ušnog voska), ušni iscjedak može postati i gnojan ako dođe do sekundarne bakterijske infekcije. Životinje osjećaju jak svrbež, češu se, tresu glavom, dok kod jednostrane invazije drže glavu nagnutu na oboljelu stranu. Uslijed češanja dolazi do sekundarne alopecije i ekskorijacija na vanjskoj strani uške i glavi, dok trešnje glavom često rezultira hematomom uške.
Dijagnoza se postavlja otoskopskim pregledom, te mikroskopsim pregledom cerumena iz vanjskog zvukovoda oboljelog uha.
 Prognoza je, uz ispravnu dijagnozu i pravilnu terapiju dobra.
Ušni šugarci su jako kontagiozni za druge mačke i pse, zbog čega je poželjno spriječiti ili ograničiti kontakt oboljelih životinja s zdravima. Ljudi nisu primarni domaćini ovog šugarca, ali su ipak zabilježeni slučajevi invazije, te je potreban oprez u ophođenju s bolesnim životinjama.
Demodikoza
je oboljenje kože izazvano grinjom Demodex canis. Ovaj maleni parazit vrlo je sićušan pa se može vidjeti samo pod mikroskopom. Većina pasa domaćini su demodexa s kojim se invadiraju od svoje majke ubrzo nakon rođenja. Kod zdravih životinja Demodex ne predstavlja problem. Demodikoza se vrlo često javlja kada je životinja pod stresom.
Pregled i liječenje kod veterinara su neophodni.
Postoji lokalizirana demodikoza koja se najćešće javlja kod životinja mlađih od godine dana.
Promjenjena područja na koži imaju promjer od 2,5 cm, a glavni simptom je gubitak dlake i perutanje kože. Promijenjena mjesta najčešće se nalaze na licu i na prednjim nogama, te oko očiju.
Generalizirani oblik demodikoze javlja se kod životinja svih uzrasta. U ovom slučaju promjenama je zahvaćeno veće područje kože koja se često sekundarno inficira bakterijama, a opadanje dlake je obilno. Zahvaćena područja izrazito su bolna. Ovaj oblik demodikoze vrlo je teško liječiti.
Potrebno je također imati na umu da lokalizirani oblik demodikoze može vrlo brzo prijeći u generalizirani ako se pravovremeno ne počne s odgovarajućom terapijom.
Akutni vlažni dermatitis
Javlja se zbog bakterijske infekcije kože koju pas proširi samočišćenjem i češanjem . Područje kože često je nadraženo zbog uboda buhe, alergije ili zaostalog šampona nakon kupanja i sl. Inficirana žarišta su topla, otečena, bolna i iz njih se cijedi gnoj i serum uz neugodan miris. Zahvaćena područja javlja ju se najčešće na mjestima koja su dostupna grebanju, češanju i griženju. Takva žarišta se pojavljuju iznenada i brzo se šire.
Ruptura križnih ligamenata
Prednji križni ligament i stražnji križni ligamenti povezuju tibiju (potkoljeničnu kost) s femurom (natkoljeničnu kost). Njihova funkcija stabilizacija koljena i spriječavanje pokreta koljenog zgloba u smijeru naprijed - natrag, a da pri tome ipak omogućuje fleksiju i ekstenziju zgloba.
Ruptura križnih ligamenata često se događa kod mladih, vikendom aktivnijih pasa čiji ligamenti nisu izloženi stalnim naprezanjima. Također javlja se i kod starijih često pretilih pasa. Do rupture najčešće dolazi pri naglim pokretima (nagli start ili naglo zaustavljanje).
U oba slučaj glavni simptom je iznenadna jaka bol pri čemu se javlja izrazita šepavost (pas ne opterećuje ekstremitet).
Potrebno se obratiti veterinaru jer ozljeda neće proći sama od sebe.
 Operativni zahvat stabilizacije koljenog zgloba u psa Crvena mokraća kod kunića
Normalna boja mokraće kod kunića je žuta. Ponekad mokraća može biti crvena, ružičasta, smeđa ili narančasta. Ova promjena boje urina „ crvena mokraća“. Javlja se jednako kod zdravih i bolesnih kunića.
Uzroci crvene mokraće biljni je pigmenti- ponekad prehrana s velikim količinama biljaka poput mrkve i špinata, bogate beta-karotenom, može uzrokovati crvenkastu boju mokraće. Kod zdravih kunića, crvena boja mokraće javlja se zbog porfirina i drugih biljnih pigmenata. Promjena boje mokraće je nepredvidljiva, tako da od dva kunića koji imaju posve jednaku prehranu, jedan će imati crvenu boju mokraće, a drugi neće.
Općenito promjena boje mokraće uzrokovana hranom javlja se povremeno i obično traje dva do tri dana.
Primjena nekih antibiotika može prouzročiti povećanje razine pigmenata u mokraći.
Kod pojedinih kunića stres ili čak promjena godišnjeg doba može uzrokovati crvenkastu boju mokraće. Dehidracija uzrokuje koncentriraniju mokraću uz izraženu pojavu pigmentacije koja je normalno prisutna.
Krv u urinu (hematurija) znak je bolesti urinarnog trakta kao što su infekcije bubrega i/ili mokraćnog mjehura, bubrežni i mokraćni kamenci te neoplazije urinarnog trakta.
Krv koja potječe iz sekrecije uterusa ili vagine u vidu nekoliko kapi prije i poslije mokrenja javlja se kod hiperplazije endometrija, infekcije i neoplazije maternice i vagine te abortusa.
Povećana razina bilirubina i urobilinogena javlja se kod kunića koji boluju od neke bolesti jetre ili se radi o masovnoj dekstrukciji krvnih stanica.
Savjetujemo posjet veterinaru kako bi utvrdio o kojem uzroku se točno radi.
Hiperplazija uterusa i adenokarcinom kod ženke kunića
Adenokarcinom uterusa je najčešća vrsta tumora kod ženki kunića koje se nisu parile, a incidencija je između 50 i 80 % kod određenih pasmina u dobi iznad 4 godine. Moguća je pojava bolesti i kod ženki kunića koje su imale potomstvo.
Promjene koje nastaju starenjem i hiperplazija endometrija često predhode pojavi adenokarcinoma. Metastaze kod ovakog tipa oboljenja su uobičajne.
Klinički znakovi su krvavo mokrenje i krvavi iscjedak iz vagine, ciste mliječnih žlijezda, a kasnije gubitak težine, depresija i respiratorni simptomi (posljedica metastaza).
Zato mi preporučamo preventivnu ovariohisterektomiju kod ženki kunića u dobi u 4 do 6 mjeseci.
Leukemija mačaka
Leukemija mačaka je virusno oboljenje mačaka koje se očituje s neoplastičnim i ne neoplastičnim oblikom.
Neoplastični oblik bolesti se očituje stvaranjem tumoroznih tvorbi u različitim limfoidnim organima, dok ne neoplastični oblik karakterizira degenerativna oboljenja koja su rezultat imunosupresije. Prijenos zaraze povezuje se s produženom izloženošću virusu kroz blizak kontakt s inficiranom mačkom- tučnjavama, ugrizima, jedenjem iz istih zdjelica, spolno, trasplacentarno, putem majčinog mlijeka.
 Slika: cijepivo protiv mačije leukemije
Specifičnih kliničkih simptoma ove bolesti nema, no međutim često se pojavljuje otežano disanje i cijanoza sluznica, anoreksija i mršavost, depresija, povraćanje, proljev, krv u stolici, progresivni poliartritis, neurološke smetnje itd. Imunosupresija otvara put banalnim infekcijama poput gingivitisa- stomatitisa. Također u hemogramu vidljive su anemija, limfopenija i trombocitopenija.
Bolest je neizlječiva, no međutim uz točnu dijagnozu i adekvatnu terapiju životni vijek mace može se znatno produžiti.
U veterinarskoj ambulanti VET-svijet preporučujemo testiranje maca na leukemiju i mačji virus imunodeficijencije te zaštitno cijepljenje zdravih maca protiv mačje leukemije kako bi dalje ostale sretne i zdrave.
Osteosarkom
je najčešći karcinom kostiju kod pasa. Prvenstveno se javlja kod velikih i srednje velikih čistokrvnih pasmina srednje dobi (rotvajler, zlatni retriver, bernardinac, irski seter, doberman, labrador retriver, engleski kratkodlaki hrt), te češće kod mužjaka nego ženki.
Čimbenici koji utječu su različiti: genetska predispozicija, mikrotraume (npr.jači mehanički udarci), prehrana, ionizirajuće zračenje, stare frakture, spolni hormoni.
Najčešće se javlja na kostima ekstremiteta (nadlaktična kost, lakat, podlaktična kost te u blizini koljenog zgloba) rijeđe na rebrima kralješcima i lubanji.
Metastaze se najčešće javljaju na plućima, rijeđe jetri i bubrezima.
Klinički se očituje s hromosti, boli i oteknućem u zahvaćenom području, moguća je atrofija mišića, a ovisno o lokalizaciji moguće je pridruženje i drugih simptoma npr. otežano disanje, neurološke smetnje i dr.
Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkog pregleda i rentgenskog snimanja, a dijagnoza se potvrđuje pretragom biopsata.
Bez terapije životinja obično poživi 2 - 6 mjeseci. Terapija koja uključuje kirurški zahvat, kemoterapiju i zračenje nešto produljuje život pacijenta.
Kad smo dijagnosticirali osteosarkom najvjerovatnije je on već metastazirao na neki od prije navedenih organa.
Virus imunodeficijencije mačaka (FIV)
Virus imunodeficijencije mačaka je visokospecifičan za vrstu (ljudi se ne mogu zaraziti FIV-om). FIV pozitivne mačke mogu živjeti dugo i biti zdrave čak bez pokazivanja bilo kakvih simptoma. Asimptomatske faze (vlasnici ništa ne primjećuju) mogu trajati godinama ali ipak prosječna životna dob inficiranih mačaka obično je između 3 i 5 godina. Smatra se da su borbe između mačaka glavni način prijenosa bolesti, a prenosi se i spolno te vertikalno (sa majke na mače).
Mačići od mačke koja je inficirana FIV-om mogu biti seropozitivni, a to je posljedica pasivno stečenih protutijela od majke, tako da bi trebali biti ponovo testirani u dobi od 6 mjeseci. Ako su i tada pozitivan, smatra se da je inficiran FIV-om.
Svoju mačku možete testirati na virus FIV-a kod veterinara, te ubrzo saznati da li je Vaša mačka inficirana.
Glavna meta virusa FIV-a su T-limfociti koji imaju izuzetno važnu ulogu u imunološkoj funkciji organizma zbog čega se najčešće uočavaju mnoge druge sekundarne infekcije uzrokovane virusima, bakterijama, gljivicama, protozoama, parazitima.
 Slika: Test na mačji virus imunodeficijencije (FIV) i virusnu leukemiju mačaka (FeLV)
Većina kliničkih znakova koje uočavamo kod inficiranih mačaka nije u izravnoj vezi sa samom infekcijom. Najčešći simptomi su umjereno povišena tjelesna temperatura, letargija i periferna limfadenopatija, kronični gingivostomatitis, kronični rinitis, glomerulonefritis, periferne neuropatije, smanjena reproduktivna sposobnost, pobačaji te gubitak tjelesne težine.
Mačke koje su seropozitivne, a ne pokazuju simptome bolesti, trebalo bi kastrirati/sterilizirati čim prije. Na taj način smanjuje se rizik širenja infekcije na druge životinje. Treba istaknuti činjenicu da ako životinje žive same ili čak u grupi (u kojoj je uspostavljena hijerarhija) nisu opasne, po nekim studijama, za ostale mačke.
Na žalost trenutno na području Europe ne postoji učinkovito cijepivo protiv ove bolesti.
Osteochondrosis dissecans (OCD)
Pojam označava degenerativne promjene koje se odvijaju na zglobnim hrskavicama koja se djelomično odvoji od subhondralne kosti. Oboljenje se najčešće javlja kod velikih i srednje velikih pasmina pasa (koje brzo rastu) iznimno kod manjih pasmina, a zabilježeno je nekoliko slučajeva i kod mačaka. Oboljenje se također 2-5 puta češće pojavljuje kod pacijenata muškog spola.
Lokalizacija oboljenja je najčešća u ramenom zglobu oko 70% pa zatim sljedi po pojavnosti lakatni zglob i skočni zglob. Vlasnici najčešće primjete bol i hromost u dobi između 4 i 9 mjeseci starosti iako se osreohondroza može pojaviti i u kasnijoj dobi.
Intenzivno kretanje i prekomjerna težina mogu samo pogoršati situaciju.
Dijagnoza OCD se postavlja na osnovu ortopetskog i rentgenološkog nalaza, a najučinkovitiji i najbrži je operativni zahvat kojim se „odvojeni“ komadić hrskavice ukloni.
Progresivna atrofija retine
Je nasljedna bolest kod mnogih pasmina (gordon seter,irski seter, tibetski terijer, koker španijel, pudla, labradora, škotskog ovčara, patuljastog šnaucera), a javlja se obično u ranoj ili u kasnoj životnoj dobi.
U ranoj fazi bolesti ( noćna sljepoća) pas ne vidi u mraku te kod slabog svijetla kasnije kako se bolest razvija pas slabo vidi i po danu. Daljnjim razvojem bolesti vid postepeno slabi, a pas se prilagođava svom hendikepu ukoliko se kreće u sebi znanoj okolni.
Dijagnoza se postavlja oftalmološkim pregledom i elektroretinografijom. Nažalost bolest se ne može liječiti niti se mogu zaustaviti nastale promjene.
Cekotropi kod kunića i drugih glodavaca
Cekotropi su mekani izmet koji proizilazi iz fermentacije hrane u dijelu probavnog sustava koji se naziva cekum, tj. slijepo crijevo. Cekotropi su visokohranjivi i iz tijela izlaze poput izmeta, koje kunić ponovo pojede te na taj način bolje iskorištava hranu. Cekotropi imaju dvostruko više bjelančevina i polovicu vlaknatih tvari nego sto ih sadrži tipičan tvrdi izmet, a također sadrži visoku količinu vitamina K i B.
Ako kunići, zamorčići i ostali glodavci nemaju mogućnost jesti cekotrope, tada će patiti od pothranjenosti. Većina glodavaca i dvojezubaca izbacuje cekotrope tijekom noći, no mogu ih izbacivati i tijekom dana.
Cekotropi su manji, mekaniji i nešto vlažniji od tvrdog izmeta, u obliku peleta. Prekriveni su zelenkastom mukozom koja im omogućuje da se slijepe zajedno.
Putem tog jedinstvenog mehanizma, ove životinje mogu primiti više hranjivih tvari nego što ih samo hranom dobivaju.
Pododermatitis u kunića
Kod pojave pododermatitisa vlasnici najčešće mogu primjetiti da im kunić šepa ili se nerado kreće. Na zahvaćenoj nozi može se primjetiti gubitak dlake, zadebljanje kože, otečenost, crvenilo i otvorena rana. Kunići obično postaju depresivni i odbijaju hranu.
Ako primjetite takve znakove savjetujemo odlazak veterinaru koji će procijeniti težinu problema, te propisati primjerenu terapiju.
Upala vanjskog zvukovoda
je po definiciji upala epitela horizontalnog i vertikalnog kanala uha. Vrlo je čest problem kod pasa i mačaka. Često je javlja s drugim dermatološkim bolestima kao što su alergije na hranu, atopijski dermatitis, kontaktni dermatitis te kod nekih sistemskih bolesti pr. hipotireoidizam ili tumora sertolijevih stanica. Najčešće se radi o bakterijskim infekcijama, stranim tijelima ( klas ), parazitima ( Otodectes cynotis, Demodex canis, Sarcoptes scabiei, Notoedres cati), gljivice (Mallassezia pachydermis), te kod nekih neoplazija.
 Otodectes cynotis (ušni šugarac) je u više od 50% slučajeva uzročnik upale vanjskog zvukovoda kod mačke. Psi s dugim visećim ušima ( španijeli, baseti i sl.) su osjetljiviji od drugih. Učestalije kod pasa koji se često kupaju zbog zadržavanja vode u zvukovodu.
Simptomi su jaki svrbež, bol, potreba za češanjem, trešenje glavom, drže glavu nakrivljenu na stranu oboljelog uha, nakupljanje veće količine cerumena, ovisno o uzročniku i drugog sadržaja ( gnoja i sl.).
Savjetujemo vlasnicima da ne liječe upale uha samoinicijativno, nego da potraže pomoć veterinara koji će pregledati zvukovod, napraviti bris, pogledati sadržaj pod mikroskopom te dati ciljanu terapiju.
|
|
|
 |
Savjeti veterinara |