Epilepsija Idiopatska (primarna epilepsija) najčešće se javlja kod
pasa. Karakteriziraju je ponavljajuće epizode napada bez osobitog razloga.
Oboljeli psi normalno se ponašaju između napada. Idiopatska epilpsija može biti nasljedna kod njemačkih
ovčara, biglova, jazavčara, labrador retrivera, zlatnih retrivera, kolija,
bernardinaca, koker španijela, irskih setera, boksera, sibirskih haskija,
špringer španijela, aljaških malamuta, border kolija, mini pudle, te sporadično
kod križanaca. Idiopatska epilepsija nije česta kod mačaka, mačke češće
imaju neoplaziju ili encefalitis. Prvi napad obično se manifestira između 6 mjeseci i 3
godine starosti, no može i kasnije. Napadi u pasa i mačaka sa idiopatskom epilepsijom obično
su generalizirani toničko-klonički grčevi koji traju 1-2
minute. Vremenski intervali pojavljivanja su obično pravilni, sa
starenjem životinje napadi mogu postatu učestaliji, a jačina napada može se pojačati. Nalazi kliničkog, neurološkog i oftalmološkog pregleda
su normalni kod idiopatske epilepsije. Životinje koje pokazuju neurološke abnormalnosti između
napada treba pregledati na sistemske i metaboličke bolesti ( pregled
cerebrospinalnog likvora), a po potrebi i u skladu sa mogućnostima napraviti CT
i MR pretrage. Životinje koje su imale samo jedan napad ili koje su imale vrlo kratke i lagane napade vjerovatno neće trebati terapiju dok u svim drugim slučajevima idiopatske epilepsije životinje se stavljaju na terapiju antikonvulzivnim lijekovima. Nespušteni testisi - kriptohizam Odsustvo jednog ili oba testisa u mošnji naziva se kriptohizam. Testisi se normalno spuštaju ili prije poroda ili 10-14 dana iza poroda.Vlasnici mogu uočiti i takozvani mobilni testis odnosno testis koji se može putovati iz mošnje po ingvinalnom kanalu (voljno, strah, hladnoća). Definitivnu dijagnozu ne bi nikako trebalo postavljati prije 8 mjeseci starosti životinje odnosno sačekati pubertet. Kriptohizam se češće javlja kod pasa nego kod mačaka , a jednostrani kriptohizam je tri puta češći od obostranog. Preporuča se kastrirati takve životinje svakako prije 4 godine života zbog velike mogućnosti razvijanja tumora na nespuštenom testisu.  Probavne smetnje kod kunića U našoj praksi se vrlo često susrećemo sa probavnim smetnjama kod kunića, a jedan od problema je nakupljanje dlaka i stranog materijala u želucu što može uzrokovati akutnu ili kroničnu želučanu stazu. Kunić se obično u početku čini dobro, a onda iznenada postane depresivan, prestane jesti, piti te nema stolicu. Akutno stanje bolesti obično je vezano uz tzv. “blokadu želuca“, pa dolazi do nakupljanja plina što je za kunića izrazito bolno. Kako se zbog „blokade“ hrana zadržava u želudcu i pošto kunići ne mogu povraćati - sve što ne može proći kroz pilorus (dio želuca koji se nastavlja u tanko crijevo) vrlo često opstruira želudac. Kronična faza se manifestira smanjenim apetitom, izostankom stolice i nešto sniženom tjelesnom temperaturom. Ukoliko primijetite neke od ovih simptoma kod Vašeg ljubimca, potrebno ga je čim prije odvesti veterinaru koji će procijeniti kojom metodom treba liječiti kunića. Pregledom će se ustanoviti povećan i bolan želudac, tjelesna temperatura može biti snižena ( normalna tjelesna temp. 38,5-40.0 C ), depresija i slabost se postupno sve više i više razvijaju. Pregled često treba nadopuniti rendgenskom slikom. Liječenje može biti medikamentozno i/ili kirurško (nekada je kirurški zahvat jedina opcija). Medikamentozna terapija se sastoji od davanja analgetika, tople infuzije, prokinetika, antibiotika, lijekova koji pomažu izbacivanju plina iz želuca i crijeva, grijanja i masaže te dekompresije želuca sondiranjem. Kirurško liječenje se sastoji od otvaranja želuca (gastrotomije) i vađenja materijala koji vrši opstrukciju. Prevencija je moguća - pravilnom ishranom kunića sa dosta kvalitetnog sijena, sjemenke i žitarice treba davati u puno manjoj količini (to je danas iznimka, jer su često u trgovinama za kućne ljubimce sjemenke i žitarice predstavljene kako glavni obrok za kuniće), u doba intenzivnog mijenjanja dlake kuniću treba davati posebne paste koje im pomažu da se riješe progutane dlake, također ako primjetite da Vaš kunić gricka nešto što ne bi smio - trebalo bi to ukloniti iz njegovog okoliša  Klupko dlaka i sintetičkih vlakana u želucu kunića (uklonjeno operativno) Mačji limfocito-plazmocitski gingivitis (gingivitis = upala desni) Manifestira se jakom upalnom reakcijom koja zahvaća
desni i upalnom proliferacijom (upalnim novostvorenim tkivom) koje vrlo lagano
krvari. Životinja obično slabije jede ili u potpunosti prestane jesti zbog boli,
javlaja se i neugodan zadah iz usta. Sam uzrok bolesti je za sada nepoznat, zna se da ovakvo
oboljenje može izazvati mačji kalicivirus, ali i drugi uzročnici također mogu
potaknuti razvoj bolesti. Sigurna dijagnoza postavlja se uzimanjem biopsata i
patohistološkom petragom. Liječenje je obično medikamentozno u težim slučajevima kombinirano sa kirurškim zahvatom.
 Upala desni u mačka
Liječenje zubi U našoj praksi učestalo se susrećemo sa frakturama zuba. Do frakture zuba dolazi na različite načine. Psi često znaju primati u usta tvrde predmete npr. kamenje, pri čemu se zna dogoditi da zubi puknu, ili se čak odlome, zatim uslijed traume npr. nakon padova (češće u mačkaka) ili nakon udarca automobilom. Takve zube ne treba smatrati „otpisanim“. Njih se može
izliječiti i plombirati tako da životinji ostane zub kojeg će moći još dugo
koristiti. Također, može se napraviti i novi zub koji će
nadomjestiti stari.    Liječenje zuba u njemačkog ovčara  Dijafragmatska hernija Je procijep na dijafragmi( ošitu) tako da organi trbušne šupljine (obično jetra, crijeva) ulaze u grudnu šupljinu. Najčešće je to posljedica traume , a može biti i urođeno patološko stanje. Simptomi koji se primjećuju su: otežano disanje, mirovanje, anoreksija, depresija, povraćanje, proljev, gubitak težine, bolnost pri probavi hrane. Dijagoza se postavlja na osnovu rendgenološke i ultrazvučne pretrage. Liječenje je isključivo operativnim putem. Prognoza je dobra ukoliko životinja preživi prvih 24 sata nakon operacije. Postotak preživljavanja nakon kirurškog zahvata je oko 75%.
Operacija dijafragmatske hernije Prolapsus glandule nictitans „ cherry eye“ Žlijezda niktikans je žlijezda koja se nalazi sa
unutrašnje strane trećeg očnog kapka i pomaže u stvaranju suznog
filma. Ova patologija često se javlja u brahiocefaličnih
pasmina pas, ali javlja se i kod drugih pasmina. Neke pasmine imaju genetsku
predispoziciju za ovo oboljenje kao što su npr. beagle, američki koker
španijeli, engleski buldozi i dr. Može se javiti i kod mačaka, iako puno
rijeđe. Problem se riješava operativnim zahavatom tako da se
žljezda „potopi“ tzv. pocketing. Uklanjanje žljezde se ne preporuča zbog mogućnosti razvijanja tzv. suhog oka  Pas u anesteziji neposredno prije operativnog zahvata Vlažno oko (epiphora) Često se kod kućnih ljubimaca znaju pojaviti vlažne oči. Kada suze prelaze preko donjeg kapka, a ne kroz
suzo-nosni kanal govorimo o epiphori. Uzroci mogu biti različiti. Najčešće se radi o
smetnji u prohodnosti suzo-nosong kanala, inverziji kapaka, dakriocistitisu , te o podraženosti nervus optikusa ili nervus trigeminusa. Sraštenje, začepjenje i suženje suznog kanala može
nastati iz više razloga. Tu ćemo nabrojati najčešće: upale, tumori i
prijelom nosne kosti. Ukoliko ste, kod vašeg kućnog ljubimca, primjetili da je okolina neposredno ispod oka stalno mokra potrebno je obratiti se veterinaru. Veterinar ce provjeriti prohodnost suzo-nosnog kanala posebnom kanilom, te da ga, po potrebi, isprati. Ispiranje suznog kanala provodi se u općoj anesteziji, a to je istovremeno dobar dijagnostički i terapeutski postupak, jer se na taj način
mogu aplicirati i potrebni lijekovi za sanaciju uzroka ovog problema.  Ispiranje suznog kanala Čokolada sadrži teobromin kojeg psi, ali i ostali kućni ljubimci vrlo teško metaboliziraju, tako da mogu nastati različite komplikacije, a u težim slučajevima, nažalost može doći i do smrti. Koliko čokolade može ubiti psa?
U obzir treba uzeti veličinu psa, koliko je čokolade pojeo, postotak kakaoa u čokoladi i količinu teobromina u samom kakau. Postoje i individualne razlike u metabolizmu pasa tako da univerzalnog odgovora nema. Generalno gledajući mliječne i bijele čokolade manje su opasne od tamnih.Teško je točno reći koja je količina čokolade toksična, no za orijentaciju može poslužiti podatak da će se pas veličine westy-a otrovati od dvije pločice mliječne čokolade sa 20% kakaoa, a od pet pločica pas veličine labradora. Tamna čokolada je puno opasnija jer sadrži veći postotak kakaoa, pa ćak i malena kockica može ubiti psa veličine westy-a, a 2 male kockice izazvati će simptome trovanja kod psa veličine labradora. Simptomi se obično javljaju nakon 12 sati, no mogu se javiti i ranije. Prvi simptomi su uzbuđenje, povraćanje, proljev, pojačano mokrenje i pojačana žeđ. Simptomi jasno mogu otići i u progresiju što dovodi do tahikardije, kome i smrti.
Kada se javiti veterinaru?
Odgovor je čim prije! Unutar prva dva sata od uzimanja čokolade treba izazvati povraćanje. Specifičnog protuotrova nema, no veterinar može lijekovima kontrolirati simptome.Veterinar će Vašeg ljubimaca ostaviti na promatranju, a možda će biti i hospitaliziran gdje će biti na monitoringu i infuziji.
Dijaliza bubrežnih bolesnika Dijaliza je uklanjanje otpadnih produkata i viška vode iz tijela životinje. Slučajevi kada je dijaliza indicirana su:
U nastavku pročitajte vise o kroničnom i akutnom zatajenju bubrega. Razvija se tjednima, mjesecima, pa čak i godinama. Vlasnici obično isprva niti ne sumljaju da im je životinja teško i ozbijno bolesna. Simptome koje vlasnici najčešće primjete su mršavljenje, slaba tjelesna kondicija, pojačano pijenje vode, obilnije mokrenje ( urin svijetle boje, životinja nije u stanju koncentrirati urin), anemija (neregenerativna). Pregledom se obično utvrdi da su bubrezi nešto manji te mogu biti i nepravilnog oblika. Ultrazvučnim pregledom možemo vidjeti kako su korteksi bubrega hiperehogeni ,a kortikomedularna granica je normalna ili se čak gubi ( hiperehogene promjene nastaju zbog zamjene propalih nefrona sa fibrinom).
Za kroničnu insuficijenciju bubrega karakteističan je ne aktivni sediment urina. Kod životinja koje boluju može se pojaviti i metabolička acidoza. Ukoliko stanje uznapreduje životinja obično prestane jesti, a može se javiti i povraćanje.
Uzrok bolesti teško je otkriti. Na ovom mjestu ćemo ih samo nabrojiti.
To su: imunološki poremećaji (kod glomerulonefritisa, vaskulitis kod npr.infekcioznog peritonitisa mačaka, sistemski lupus eritematosus), amiloidoza, neoplazije (primarne, metastaze), nefrotoksini, bubrežna ishemija, pijelonefritis, leptospiroza, bubrežni kamenci, bubrežna hipoplazija ili displazija, policistični bubrezi, familijarne nefropatije, urinarne obstrukcije ili čak i idiopatski uzrok (ne zna se uzrok).
Prognoza znatno ovisi o stupnju oštećenja bubrežne funkcije. Tako će neki pacijenti morati promjeniti samo način prehrane, kod nekih će biti potrebno uključiti medikamentoznu terapiju, dok će se neki pacijenti, zbog bubrežne ne funkcionalnosti, morati dijaliziati.
U koliko sumnjate da Vaš ljubimac ima ovakvih problema svakako se javite veterinaru.
 Kronično zatajenje bubrega. Akutno zatajenje bubrega
Razvija se naglo u okviru nekolko sati ili dana, ovisno o izloženosti i jakosti inzulta, a simptomi su nespecifični i uključuju nujnost, depresiju, anoreksiju, povraćanje, proljev, dehidraciju, obično se javlja i uremični zadah, ulceracije po usnoj šupljini, hipovolemija te azotemija (povišene vrijednosti ureje i kreatinina) sa izostenurijom (specifična težina urina 1008-1012). U oko 75% slučajeva životinja smanjeno mokri ili uopće ne mokri. Nije samo zahvaćena ekskretorna funkcija bubrega nego i endokrina, pa zbog slabijeg lučenja eritropoetina prisutna je i anemija, u većoj ili manjoj mjeri.
Životinja je dobre tjelesne kondicije, a pregledom se obično ustanove povećani, otečeni bubrezi, hemokoncentracija, aktivni sediment urina (granulirani i hijalini odljevci, eritrociti, elukociti, bakterije i epitelne stanice), snižena tjelesna temperatura, usporen rad srca, ubrzano disanje, bolnost abdomena, mišićne fascikulacije pa čak i neurološki ispadi u uznapredovalim slučajevima zbog uremične encefalopatije (neurološki simptomi obično se povuku za nekoliko dana ili u roku od 2 tjedna nakon što se počne sa dijalizom)
Uzroci su vrlo šaroliki i mnogo ih je, ali generalno govoreći možemo reći da akutno zatajenje bubrega nastaje zbog hemodinamiskih poremećaja npr.tromboze, embolije, diseminirane intravaskularne koagulopatije, zatajenja srca, zatim infekcije, sepse, kod npr. ciroze jetre akutne upale gušterače, piometre, trovanja npr.antifrizom, štetno dijelovanje nekih lijekova, bolesti bubrega glomerulonefritis, pijelonefritis, metabolički poremećaji npr.hiperkalcemija.
Sa liječenjem treba započeti čim prije, a terapeutski plan se svodi na uklanjanje svih potencijalno nefrotoksičnih lijekova, a ukoliko se radi o nekoj vrsti otrova koji je nefrotoksičan daje se ciljana terapija protiv tog otrova, životinju treba rehidrirati te uspostaviti ravnotežu elektrolita i acido-baznu ravnotežu, lijekovima pokušati potaknuti mokrenje,a u koliko je potrebno i dijalizirati životinju do uspostave normalne bubrežne funkcije.
Treba kontrolirati hiperfosfatemiju (fosfatne restiriktivne dijete), medikamentozno spriječavati povraćanje te liječiti posljedični gastroenteritis i želučani hiperaciditet.
Zašto moj pas ili mačka krvavo mokri
Vrlo često u kontaktu sa vlasnicima susrećemo se sa pitanjima vezanih uz krvavo mokrenje.
Urinarni trakt se sastoji od dva bubrega i mokraćovoda koji se uljevaju u mokraćni mjehur, a mokraćnicom uirin izlazi van organizma.
Na ovom mjestu ćemo ukratko pokušati pobrojati uzroke krvavog mokrenja:
1. Trauma (npr automobilska nesreća, krvarenje uzrokovano nekim medicinskim postupkom npr.biopsija bubrega ili cistiocentezom)
2. Urolitijaza ( krvarenje uzrokovano prisustvom i kretanjem mokraćnih kamenaca i kristala)
3. Upalna stanja urinarnog trakta (npr. kod mačaka FUS –idiopatsko oboljenje donjeg urinarnog trakta kod mačaka)
4. Neoplazija (može biti na bilo kojem mjestu od bubrga pa sve do mokraćnice; npr. dosta su česti tumori mokraćnog mjehura).
5. Koagulopatija ( trovanje dikumarolskim preparatima, trombocitopenije/ smanjen broj trombocita, diseminirana intravaskularna koagulacija)
6. Paraziti (npr. Capillaria plica)
7. Infarkt bubrega , hematomi unutar bubrežne zdjelice
8. Idiopatsko bubrežno krvarenje (kad se ne zna uzrok krvarenja)
Treba spomeniti da se urinarni trakt može i nakanadno kontaminirati krvlju iz npr. prostate ili prepucija kod muških životinja (neoplazije, strana tijela, upalna stanja), a kod ženskih iz maternice i vagine ( fiziološko krvarenje kod tjeranja pasica).
Folikularni konjuktivitis
Najčešće se javlja kod pasa no može i kod mačke. Problem se krije sa unutrašnje strane trećeg očnog kapka u vidu sitnih malih kvržica (nakupine plazma stanica) koje su jasno vidljive i žarko crvene boje. Životinja obično ima obilni očni iscjedak izražen sa jakim svrbežom. Može se primjetiti lagano žmirkanje, a ako bolest uznapreduje može se nakanadno razviti i entropium (uvrtanje očnog kapka prema unutra). Promjene obično nalazimo na oba oka (bolest je binokularna). Liječenje je vrlo učinkovito no svakako morate posjetiti veterinara.
Stoga ukoliko Vaš ljubimac ima obilni i česti iscijedak iz oka ne okljevajte javite se veteinaru.
Kastracija kunića
Često se postavlja pitanje kastrirati kunića ili ne?!
Načelno, naša preporuka je da kastraciju treba napraviti ukoliko se želi izbjeći parenje, a time i prekobrojno potomstvo, kad su prisutni problemi u ponašanju- teritorijalna agresivnost, markiranje urinom, te iz medicinskih razloga kao što su kriptorhizam, tumori testisa, jaka trauma, orhitis ili epididimitis koji ne reagiraju na medikamentoznu terapiju.
Naša preporuka je da se kastracija obavi u dobi iznad četiri mjeseca starosti.
Za vlasnike koji imaju i ženku kunića bitna je razdvojenost s muškim kunićem nakon kastracije još narednih šest tjedana jer kasrirani kunić još taj period zadržava reproduktivnu sposobnost.
Zahvat se obavlja u općoj inhalacionoj anesteziji koja je ujedno i najsigurniji oblik anestezije.
Za vlasnike je bitno da sa kunićem ponesu nešto kvalitetnog sijena jer kunići, za razliku od drugih životinja, ne smiju gladovati prije operativnog zahvata. U transporter treba staviti čisti ručnik ili podlogu (pelenu) za kućne ljubimce, a ne stelju koja bi se mogla lijepiti na ranu. Kunići su skloni diranju rane radi čega moraju imati zaštitni ovratnik do skidanja šavova ( uobičajeno jedanaesti dan nakon operacija). Kunić naredna 3 dana nastavlja primati antibiotsku terapiju. Svakodnevno provjerite barem jednom ranu i ukoliko imate ikakve nedoumice možete nas nazvati u ambulantu.
 Kastracija kunića. Najćešći problemi sa zubima u kunića
Kunići spadaju u dvojezupce, a ne u glodavce kako se najčešće krivo misli. Imaju 28 stalnih zuba koji im rastu čitav život. Godišnje narastu oko 8 – 12 cm ali kunić s pravilnim zubalom i ispravnom ishranom ih ravnomjerno troše . Iza gornjih sjekutića imaju smješten par manjih zubića takozvanih peg zubi ( radi čega se i zovu dvojezupci). Oni služe da donji sjekutić ne udaraju u gornje desni.
Glavni uzrok problema sa zubima je loša ishrana i genetika. Problem je u tome što kunići uvijek jedu ono što im se najviše sviđa, a to je gotova hrana ( sjemenke i briketi) koja je bogata energijom, a siromašna vlaknima, kalcijem i viraminom D koji su posebno važni za rast i razvoj kostiju. Kvalitetno sijeno trebalo bi činiti oko 70 – 80% ukupne količine obroka kunića jer se u sijenu nalazi dovoljna količina vitamina i minerala, a također ono djeluje i abrazivno. Problem sa sjekutićima lagano je uočiti i ne zahtjeva korištenje posebnih instrumenata, no međutim problemi s kutnjacima i pretkutnjacima su skriveniji te je potrebna intervencija veterinara kako bi se problem uočio. Oštri rubovi kutnjaka i pretkutnjaka mogu oštetiti sluznicu jezika i obraza. Znakovi koji bi mogli uputiti na problem sa zubima su gubitak teka, potpuni ili djelomični prestanak uzimanja hrane, gastrointestinalna staza, gubitak težine, pojačano slinjenje, škrgutanje zubima, gnojni iscjedak iz oka i/ili nosa, letargija, neuredna dlaka oko anusa uprljana slijepljenim izmetom zbog nemogućnosti čišćešćenja.
Prerasli sjekutići trebaju se skratiti stomatolškim aparatom, a ne škarama ( zbog mogućnsti pucanja po dužini, a time dolazi do otvaranja pulpe zuba), a kutnjake i pretkutnjake potrebno je izbrusiti. Postupak je ponekad potrebno ponavljati svaka 1 – 2 mjeseca.
  Nepravilni sjekutići i njihovo skraćenje. Klas - strano tijelo opasnost koja „vreba“ u prirodi
Često u ambulanti imamo slučajeve gdje se klas (mišji ječam, divlja raž) „zavuku“ na nezgodna mjesta tako da često završe u nosu, uhu, oku, šapi, penisu, stidnici, kožnim naborima. Klas je tako građen da jedanput kada uđe više se ne vraća istim putem što je vrlo nezgodno u našem slučaju.
Životinja gotovo trenutno pokazuje znakove kako nešto nije uredu pa tako npr. ako ga udahnu pokušat će ga ispuhati ili izvaditi šapicom, ako završi u interdigitalnom prostoru šepat će i lizati nogu. Često kod pasa sa spuštenim ušima npr. koker španijel ali i kod onih manje uhatih pasmina završe u zvukovodu tada životinja pokušava nogicom izbaciti klas drži glavu nagnutu na stranu koja je bolna, trese glavom a kako vrijeme prolazi iz uha se počinje širiti neugodan miris.
Ako primjetite ovakve simptome zatražite pomoć veterinara gotovo uvijek je potrebna !!!
  Pyometra
Pod pojmom pyometra podrazumjeva se akumulacija gnojnog sadržaja u maternici. Javlja se u kuja i mačaka (u kuja nešto češće) obično starije životne dobi i to kod kuja 4-8 tjedan iza zadnjeg estrusa (tjeranja) dok kod mačaka taj period je nešto kraći i iznosi 1-4 tjedna. Vlasnici obično primjete da životinja puno pije, puno mokri, a u koliko je cerviks(grlić) maternice otvoren primjećuju gnojni smrdljivi ponekad sukrvavi vaginalni iscjedak. Mogu se pojaviti simptomi kao što su povraćanje, proljev, letargija (nujnost), povišena tjelesna temperatura, gubitak tjelesne težine, povećanje volumena abdomena (trbuha). Ukoliko je cerviks maternice zatvoren nećete opaziti vaginalni iscjedak no tada su češći i izraženij simptomi kao što su povraćanje i proljev.
Savjetujemo Vam ako opazite ove simptome ili neke od njih da bez odlaganja posjetite veterinara jer ovo stanje je izuzetno opasno za Vašu ljubimicu. Ovisno o zdravstvenom stanju same životinje, starosti, uzgojnoj vrijednosti donosi se plan liječenja tako oboljele životinje.
  Higijena usne šupljine i zubni kamenac
Vjerovatno ste primjetili kako sa vremenom vašem kućnom ljubimcu zubi više nisu bijeli , zubno meso je upaljeno a iz usta im se širi neugodan zadah. Najčešći problem je u usnoj šupljini je zubni kamenac.
On se podjednako javlja kod pasa i mačaka nešto češće kod manjih pasmina pasa i kod pasa brahiocefaličnog tipa. Uzrok tome je nešto lošija drenaža sa slinom tako da se zubni plak brže nakuplja. U njemu se nalaze bakterije a kada se u njega natalože mineralne soli nastaje zubni kamenac. Zubni kamenac tada potiskuje zubno meso prema korijenu zuba te je stalni izvor infekcije koja tinja.
Pravilnom zubnom higijenom četkanjem zubi sa posebnim pastama za zube i posebno dizajniranim četkicama prilagođene psima i mačkama uklanjamo zubni plak a time i usporavamo stvaranje zubnog kamenenca. Također na tržištu imamo i posebne žvakalice koje su posebno osmišljene za uklanjanje zubnog plaka.
  Zubni kamenac jedanput kad je stvoren više ga ne možemo ukloniti četkanjem zubi i žvakalicama tada je pravo vrijeme za posjet veterinaru. Zubni kamenac uklanjamo ultrazvučnom tehnikom uz opću inhalacionu anesteziju uz stalni monitoring pacijenta. Posebno je važno izpolirati zube nakon uklanjanja jer tada će površina zuba biti glaća pa će se i zubni plak teže zadržavati.Nakon što zubi postanu ponovo bijeli važno je da vlasnici nastave sa zubnom higijenom kod kuće kako bi im zubići ostali što duže bijeli i lijepi. |
|
|
 |
Još savjeta |
