U užem je smislu strojni jezik računala (engl. machine language, machine code) binarni prikaz programa za računalo. To je ujedno i jedini oblik programa koji računalo “razumije” te se svaki drugi oblik programa mora prije izvođenja prevesti u strojni oblik.

Program napisan u strojnom jeziku za jednu vrstu računala, tj. jedan tip procesora, nije primjenljiv na drugoj vrsti procesora. Svaki procesor ima sebi svojstven strojni jezik. Prednosti su strojnog jezika mogućnost izravnog djelovanja na sklopovske dijelove računala, djelotvorno iskorištenje memorije i brzina izvođenja napisanog programa.

Simbolički su jezici nastali kako bi ljudima olakšali programiranje jer čovjek lakše pamti simbole, nego binarne brojeve. Asembler (engl. assembler) je simbolički jezik u kome je svaka binarna naredba strojnog jezika predočena odgovarajućim simbolom. Naredbe strojnog jezika predočuju se simbolima koji se najčešće sastoje od kombinacije nekoliko slova, npr.: ADD, SUB, CMP. Svaka od tih kombinacija slova obično je kratica engleskog opisa naredbe pa se lako pamti.

Program napisan u asembleru mora biti preveden u binarni oblik odgovarajućim programom prevoditeljem da bi ga procesor “razumio”. Programi pisani u asembleru su nešto čitljiviji i lakši za razumijevanje od binarnog zapisa, ali ih je još uvijek teško pisati i ispravljati. I oni ovise o vrsti i unutarnjoj građi računala pa se u načelu mogu izvršavati samo na procesoru za koji su pisani.

Razlog je uvođenja simboličkih jezika visoke razine dvojak. Prvo, to je potreba da se složeni i čovjeku teško prihvatljiv strojni jezik nadomjesti prikladnijim, lakšim i razumljivijim programskim jezikom. Pritom se veći ili manji skup naredaba strojnog jezika nadomješta jednom naredbom višeg programskog jezika, čime se programeru bitno olakšava posao. Različiti viši programski jezici mogu biti prilagođeni različitim zadaćama i biti bliski stručnjacima za stanovito područje. Za razliku od asemblera, pri prevođenju naredbi simboličkog jezika visoke razine u binarni prikaz svaka se naredba prevede u mnogo bajtova.

Drugi je važan razlog uvođenja simboličkih jezika visoke razine potreba da se jedan te isti program primijeni na različitim vrstama računala, tj. različitim procesorima. To je sa stajališta tvrtki koje izrađuju i prodaju programe važno svojstvo jer im omogućuje primjenu i prodaju jednom napisanog programa za mnogo različitih vrsta računala.

Mnogo je simboličkih jezika visoke razine, a njihov izbor ovisi o prirodi zadatka koji se rješava, sklopovskoj opremi koja je na raspolaganju, sklonostima programera itd.

Naziv programskog jezika opće namjene BASIC je kratica od engl. beginner’s allpurpose symbolic instruction code ili u slobodnom prijevodu jezik opće namjene za početnike. BASIC je odigrao veliku ulogu u približavanju računala i programskih postupaka ljudima koji nisu stručnjaci za računala. Glavne su prednosti BASIC-a jednostavnost i razumljivost.

Programski jezik Pascal (ime je dobio prema slavnomu francuskom učenjaku Blaiseu Pascalu) ubraja se u programske jezike opće namjene, a posebice podržava tzv. strukturno programiranje. Strukturno programiranje je skup programskih tehnika koje vode logičkoj organizaciji programa. Takva organizacija olakšava pisanje, održavanje i popravak programa.

Programski jezik C (i inačica C++) najpopularniji je programski jezik opće namjene za profesionalnu primjenu. Rabi se podjednako na velikim i osobnim računalima. Jezik je vrlo složen i velikih mogućnosti. Temeljni razlozi velike popularnosti jezika jesu njegova djelotvornost, prilagodljivost, dobra normiranost.