Sadržaj

1. 1 Milan Ilić
   1. 1.1 Bjelina ljeta
   2. 1.2 Jednoj slučajnoj prijateljici
   3. 1.3 I povjerovah
2. 2 Ana Smrk Habazin
   1. 2.1 Pokušaj
   2. 2.2 Nadomak mira 1 
   3. 2.3 Tišina 5
3. 3 Niels Hav 
   1. 3.1 U obranu pjesnika
4. 4 Darko Bek
   1. 4.1 Čovjek od slame
   2. 4.2 Sloboda
   3. 4.3 A što sam sada
   4. 4.4 Navika
5. 5 Boris Kvaternik
   1. 5.1 Kralj ulice
   2. 5.2 Pjev čvorka u dvorištu ludnice
6. 6 Maja Gjerek
   1. 6.1 Noć, tamno zrcalo svijetlih misli,
7. 7  Igor Šipić
   1. 7.1 Tratinska*
8. 8 Dragan Gortan
   1. 8.1 Čemu dúga

 

 

 

 

Milan Ilić

 

Bjelina ljeta

 

Prošla si sva u bijelom

a mojim umornim tijelom

prostruja tek drhtaj lak

Autobus

jutarnja mora

vozi put kolodvora

Napolju ljetna žega

Treperi srpanjski zrak

Prošla si sva u bijelom

 

 

 

Jednoj slučajnoj prijateljici

za njen budući rođendan

 

 

Hajde da zajednički

naselimo neke nove prostore

ovog pakla

bez uobičajenog betona

čelika i stakla

Hajde da u šumi

igramo lovice i žmure

da uzgajamo race

guske

kokoši i pure

Da muzemo kravu

onu pravu

i mlijeko srčemo s dlana

Hajde da to napravimo

još za dana

Jer kad zanoća - 

strašna je samoća 

 

 

 

I povjerovah

 

 

   I poklonih joj

noć od kadife crnju

i mjesec od mjedi žut

 

   I povedoh je

u ponore strasti

na neistražen put

 

   I pokazah joj

predjele srca

pastuha mladog

što se propinje

skače

 

   I naučih je

da se sa mnom

smije

i da plače

 

   I otkrih joj

čudesnu tajnu

što se tek

ovlaš sluti

 

   I povjerovah

da me voli

kad sa mnom

zajedno šuti

 

 

 

 

 

 

 

Ana Smrk Habazin

 

 

 

Pokušaj

 

Zovnuh

da mi se javi

ali ni glasa

ni šuma

od sebe ne oda.

 

Tek je bistrinom

protjecala voda

k'o da

tajnu zna.

 

 

 

Nadomak mira 1 

 

Protivnik

bezizlaza jesi,

mada te žrvanj

ispod kamena svog melje.

 

Ipak, duh, čisteći se,

ostaje tvoj,

šireći sjaj

iskonske

              želje.

 

 

 

Tišina 5

 

Od tišine mi

dođe da usnem

besprijekornost jednu,

daleko od nemira svih.

 

Od tišine bih

da tražim njene beskraje,

               ishodišta,

i da ništa je ne pokrene

u orkane, uragane,

tek dane da nosi u cvasti

sa kojima mogla bih srasti,

prerasti

               bespuća.

 

 

 

 

 

 

 

Niels Hav 

 

 

U obranu pjesnika

Poezija je napast,
gora od gonoreje - svirepa epidemija.
Ali pomisli na pjesnike, njima je teško,
imaj razumijevanja za njih!
Histerični su kao noseće žene s blizancima pred porođaj,
škripe zubima u snu, jedu zemlju
i travu. Stoje satima vani na vjetru
mučeni neshvatljivim metaforama.

Za njih je svaki dan blagdan.
 
Oh, smiluj se pjesnicima,
oni su gluhi i slijepi,
pomozi im u prometu, dok tumaraju okolo
sa svojim nevidljivim hendikepom: Oni se sjećaju
svega mogućeg. Katkad se neki od njih zaustavi
i osluškuje sirene hitne pomoći u daljini.
Imaj obzira.

Pjesnici su kao duševno bolesna djeca,
od cijele obitelji izgnana iz doma.
Moli za njih;
rođeni su nesretni -
njihove majke plakale su nad njima,
tražile pomoć liječnika i odvjetnika,
sve dok jednostavno nisu odustale,
kako bi spasile vlastiti razum.
Oh, plačite nad pjesnicima!

Za njih nema nikakvog spasa.
Obuzeti lirikom kao tajnom kugom
zatvoreni su u svoju vlastitu fantaziju –
u jezivi geto, pun demona
i zlih duhova.

Kad jednog jasnog, suncem obasjanog ljetnog dana
ugledaš jadnog pjesnika
kako tumarajući silazi sa stubišta, mrtvački blijed
i unakažen od silnog razmišljanja -
priđi i pomozi mu!
Zaveži mu vezice na cipelama, povedi ga
u obližnji park i smjesti ga na klupu
na suncu. Nešto mu otpjevaj,
kupi mu sladoled i ispričaj neku bajku;
tako je tužan.
Njega je poezija potpuno uništila.

(s danskog prevela Milena Rudež)

 

Darko Bek

Čovjek od slame

Sloboda

 

A što sam sada

 

Navika

 

Ako osama postane ti navika
Upijaš je u krv
koja kola u tebi
U zrak koji dišeš
U muziku u sebi
U pjesme koje pišeš

Boris Kvaternik

Kralj ulice

 

 

Stajao je na svom tronu

Kao neosporni kralj ulice.

Njegove oči su me okrznule

Iz mraka, dok je sjedio

Na kamenom stupiću ograde

Kad sam došepesao doma

Oko dva ujutro.

Mačak Miki, vucibatina

Koja živi u našem dvorištu.

Zaarlaukao je kako samo on to zna

Kada željan je malo pažnje,

Ta skitnica porezanog uha,

Što ga nema noćima.

Zastao sam i privinuo

Njegovu uhatu i dlakavu glavu

Tik na svoje lice.

Razumjeli smo se,

Trepćući, pogledavajući,

Frkćući ispod glasa –

Dvije skitnice.

I meni je došlo

Da tada zaarlaučem

Iz sveg glasa

Od osamljenosti

A istovremeno od sreće

Što on je tu.

Pjev čvorka u dvorištu ludnice

Ptico malena, malena ptico

Cvrrr, cvrrrr

Zašto li ti dadoše

Ime baš takvo?

Čvorak, čvorak,

Što to znači čvorak?

Nazvaše li te tako

Zato jer pjesmom si mi svojom

Mozak ispreplela u čvor

U vrtu ovom ispred

Doma moga

Što ludnicom ga zovu?

 

Znaš li koju tajnu?

Reci mi, odmah, odmah

Zvrrr zvrrr ćip ćip ćip

Ti na grani

A ja u čvorovima i konopcima.

To bi mogla biti

Prava prava ljubav.

Nećeš li me ostaviti?

U čemer moj mi navraćati?

Ti pjevaš na ulici

I šarenu odjeću nosiš

Te za ništa ne mariš,

Zirkaš sa neke

Nestvarne visine.

A mene, eto,

Baš zbog istih stvari

Zatvorili,

U bijeli kovčeg moje sobe

Me sahranili.

 

Lud li sam zato

Što sa pticom na grani pričam?

Ili su ostali jednostavno budale

Što ne čine isto?

 

Reci mi reci mi zvrrr…

Maja Gjerek

Noć, tamno zrcalo svijetlih misli,

 
Igor Šipić

 

Tratinska*

 

       Žirajskim pjesnicima Ivanu i Roku Dobra
        za prvog posjeta mi Žirju 17. kolovoza 2004.

 

Ka' te neće niki, niti zlatne bure,
srcen nan je iti i škrile obajti;
plodi' će te juga, šćigan morit ure;
sa Žiraj se kalat, pod mirine sajti.

O, Tratinska valo, do Boga si čedna,
jošće nas je voljni' na marete pojti;
mej' ćara ti bedra, pisam stari' žedna,
u bonaci tote manalicon dojti.

Pa kraj zike prazne, spare i valiže,
za namrle tvoje nažgat nan je sviće,
sve suvine, vlake, žirajske saliže,
cili svit liđeri zapasat za kiće

dok nas trata steže i dišpet nan topi,
a blagoslov mora lice vale štropi.

 

(Žirje 17. kolovoza 2004.)

 

---

 * – Tratinska je jedna od najljepših uvala na zapadno-sjevernoj strani pučinskog otoka Žirja u šibenskom arhipelagu.

       Nepoznate riječi: iti – ići, obajti – obići, posjetiti, šćiga – struja, obično morska, sajti – sići, mareta – val, manalica – vrst ribarskog broda, zika – zipka, spara – krpeni kolut na glavi da ne žulja teret koji se nosi, valiža – kovčeg, kofer, vlaka – ograđen dio zemljišta, saliž – cementirano tlo, liđer – profinjen, kiće – granje stabla ili grma, trata – vrst mreže, dišpet – inat, prkos. (Roko Dobra)

 

Dragan Gortan

Čemu dúga

 

 

Željezničaru je dúga

Preko neba pruga

 

Keramičaru je dúga

Na plavoj pločici fuga

 

Matematičaru je dúga

Samo isječak kruga

 

Fizičar će kukurikati poput pijetla

Da je dúga zapravo lom svjetla

I na kraju će uzviknuti: “Napokon...

Sve ću objasniti formulom i zakonom!”

 

Vidjevši dúgu nakon kiše

Pjesniku se pjesma piše

I nikome za pravo ne da

Jer dúga je tu... da se gleda