Dok su hodale apoteoze
Dok su hodale apoteoze,
ginulo se srećno i bez nervoze,
umiralo kao vaške,
unapred i unatraške...
Dok su hodale apoteoze,
život je bio kao u raju,
zdravlje su bile bunike, nekroze,
dal' u septembru, dal' u maju...
Dok su hodale apoteoze
uvek je bila sezona piva,
dal što je lakše, što drugo ne biva,
il' što nas isti vozaju i voze...
Danas ne hodaju apoteoze -
drugi su dani – ‚‚roga mi od koze'',
dosta su vozali sve nas po blatu,
sad nas voze same - po prkosu i inatu...
|