U prosincu 1941. Hitker je odlučio pokrenuti svoj projekt uništenja Židova u Europi. U siječnju 1942., tijekom konferencije u Wannseeu, nekolicina nacističkih vođa azmatala je pojedinosti vezane za Konačno rješenje židovskoga pitanja. Uskoro je započela sustavna deportacija Židova iz geta i sa svih okupiranh područja u sedam logora nazvanih Venichtungslager, odnosno logori za istrebljivanje ili logori smti. Bili su to Auschwitz, Belzec, Chelmno, Majdanek, Mali Trostenec, sobibor i Treblinka, svi odreda na području okupirane Poljske ili u poljskim oblastima pripojenim Trećem Reichu. Ti su logori služili prvenstveno masovnom ubijanju pripadnika židovskognaroda, iako je među žrtvama bilo i drugih za naciste "nepoželjnih elemenata". Za razliku od koncentracijskih logora odnodno sabiranih logora, čija je glavna svrha bila zatočeništvo i prisilan rad, logori za istrebljenje imali su drukčiju svrhu. U njima je strelja jem i plinskim komorama ubijeno preko tri milijuna Židova. Čim bi dospjeli u logor, zarobljenici su podvrgnuti postupku odabira. Najsnažniji muškarci i žene upučivani su na prisilni rad, a slabiji, posebice žene, djeca i starci, odmah su određivani za plinske komore, gdje bi bili ugušeni karbon- monoksidom.Najveći logor smrti bio je Auschwitz. Židovi i ostali narodu koji su bili zatočeni u logoru bili su ubijani u plinskim komoama, vješanjem, strijeljanjem i premlaćivanjem.

Obnovljeni logor Dachau veže uspomene
 na strahote 2. svjetskog rata.










Žrtve logora