Ako ne pristupite svjesnoj prisutnosti i sve dok to ne ucinite, svi
ce vaši odnosi, a osobito intimni, biti slabi, a u konacnici i
neucinkoviti. Neko vrijeme mogu se doimati savršeno, primjerice, dok
ste »zaljubljeni«, ali to prividno savršenstvo uvijek remete svade,
sukobi, nezadovoljstvo te emocionalno ili cak i tjelesno nasilje, do
cega dolazi sve cešce i cešce.
Cini se kako se vecina »ljubavnih odnosa« vrlo brzo pretvori u
odnose ljubavi i mržnje. Ljubav se u trenutku može preobraziti u
okrutni napad, osjecaj neprijateljstva ili potpuno povlacenje
naklonosti. To se smatra normalnim. Osjecaji se u odnosu tada neko
vrijeme, tijekom nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, izmjenjuju
izmedju ljubavi i mržnje, izmedu suprotnosti »ljubavi« i mržnje, a to
vam pruža podjednako mnogo i zadovoljstva i boli.
Nije neuobicajeno da parovi postanu ovisni o takvim ciklusima.
Dramaticnost odnosa izaziva u njima osjecaj da su živi. Izgubi li se
ravnoteža izmedu pozitivnih i negativnih polariteta ti se negativni,
razorni, ciklusi pojavljuju sa sve vecom ucestalošcu i snagom, do cega
dolazi prije ili kasnije, a nakon toga nece proci mnogo vremena prije
nego što se odnos konacno raspadne.
Mogli biste pomisliti da ce sve biti dobro i da ce odnos procvjetati
otklonite li negativne ili razorne cikluse - ali, nažalost, to nije
moguce. Polariteti ovise jedan o drugome. Ne možete imati jedno bez
drugoga. Pozitivno u sebi vec sadrži još neocitovano negativno.
To su, zapravo, razliciti vidovi istog poremecaja. Ovdje govorim o
onom što se uobicajeno naziva romanticnim odnosima - ne o istinskoj
ljubavi koja nema suprotnosti jer izranja s onu stranu uma. Ljubav je,
kao trajno stanje, još iznimno rijetka - rijetka kao i svjesno ljudsko
bice. Moguci su, medutim, kratki i prolazni uvidi u stanje takve
ljubavi, kad god dode do prekida u bujici misli.
Naravno, mnogo je jednostavnije uvidjeti kako je negativna strana
odnosa poremecena. Takoder je jednostavnije izvor negativnosti
prepoznati u svom partneru nego ga sagledati u sebi.
Može se ocitovatiu mnogim oblicima: posesivnost, ljubomora, nadzor
nad drugom osobom, povlacenje i neizgovoreno negodovanje, potreba da se
bude u pravu, neosjetljivost i zaokupljenost sobom, emocionalni
zahtjevi i manipulacija, potreba za svadom, kritiziranjem,
prosudivanjem,
okrivljavanjem ili napadanjem, ljutnja, nesvjesna osveta za bol koje je
u prošlosti osobi nanio roditelj, bijes i tjelesno nasilje.
Na pozitivnoj strani »zaljubljeni« ste u partnera. To je u pocetku
stanje koje izaziva duboko zadovoljstvo. Osjecate se iznimno živo.
Postojanje vam je iznenada postalo smisleno jer ste nekome potrebni,
netko vas želi i daje vam osjecaj da ste posebni, a i vi u partneru
budite iste osjecaje. Kad ste zajedno osjecate se cjelovitim. Taj
osjecaj može postati tako snažan da ostali svijet nestaje i postaje
beznacajnim.
Medutim, možda ste u snazi tih osjecaja takoder primijetili i veliku
potrebu i sklonost vezanosti. Postali ste ovisni o drugoj osobi i ona
na vas djeluje kao droga. U zanosu ste kad vam je droga dostupna, ali
cak i mogucnost ili pomisao da te osobe nema pokraj vas može izazvati
ljubomoru, posesivnost, pokušaje manipulacije putem emocionalne ucjene,
okrivljavanje i optuživanje - a to je strah od gubitka.
Napusti li vas partner, možda ce se u vama javiti vrlo snažan
osjecaj neprijateljstva ili duboka tuga i ocajanje. Ljubavna nježnost u
trenutku se može preobraziti u divlji napad ili smrtonosnu tugu. Gdje
je sada ljubav? Može li se ljubav u trenutku preobraziti u svoju
suprotnost? Je li to uopce i bila ljubav ili samo ovisnicka vezanost?
OVISNOST I POTRAGA ZA CJELINOM
Zašto postajemo ovisni o drugoj osobi?
Razlog zbog kojeg je romanticna ljubav tako snažno iskustvo za kojim
tragaju svi ljudi jest u tome što se doima kao da takav odnos nudi
oslobodenje od stanja duboko ukorijenjena straha, potrebe, nedostatka i
nepotpunosti koje predstavlja dio ljudskoga života u svom neotkupljenom
i neprosvijetljenom stanju.
Ocito je kako na tjelesnoj razini niste cjelina, niti cete ikada to
biti: vi ste ili muškarac ili žena, što znaci kako ste polovica
cjeline. Na toj se razini cežnja za cjelovitošcu - za povratkom jednoti
- ocituje kao privlacnost izmedu muškarca i žene, kao muškarceva
potreba za ženom i ženina potreba za muškarcem. To je gotovo neodoljiv
poriv za sjedinjenjem sa suprotnim energetskim polaritetom. Korijen
toga tjelesna poriva je duhovni: cežnja za okoncanjem dvojstva, za
povratkom u stanje cjelovitosti.
Seksualno združivanje najviše je što na tjelesnoj razini možete
postici kako biste osjetili to stanje. Zato je seksualnost najdublje
iskustvo u tjelesnu carstvu koje vam pruža najvece zadovoljstvo. Ali,
seksualno združivanje tek je prolazni uvid u stanje cjelovitosti, tek
trenutak blaženstva. Sve dok nesvjesno tragate za seksom kao sredstvom
koje ce vam donijeti spasenje, vi pokušavate okoncati dvojstvo na
razini oblika, gdje ga ne možete pronaci. Osjecate Tantalove muke pri
doživljaju kratkih uvida u rajsko stanje, ali nije vam dopušteno da
ondje i ostanete, te se ponovno vracate svome necjelovitom tijelu.
Na psihološkoj razini osjecaj nedostatka i nepotpunosti je, ako
ništa drugo, još veci nego na tjelesnoj. Sve dok se poistovjecujete s
umom, osjecaj za vlastito ja crpite iz vanjskoga svijeta. Time hocu
reci kako osjecaj za ono tko jeste dobivate iz stvari koje, u
konacnici, nemaju nikakve veze s tim tko jeste: društvena uloga,
imetak, vanjski izgled, uspjesi i neuspjesi, sustavi uvjerenja i tako
dalje. Ego, odnosno lažno ja koje je stvorio um, ranjivo je i nesigurno
te uvijek traga za novim stvarima s kojima bi se mogao poistovjetiti,
kako bi imao osjecaj da postoji. Ali ništa mu nikada ne može pružiti
trajno ispunjenje. Strah postoji i dalje, kao i osjecaj nedostatka i
potrebe.
No, tada se pojavljuje osobit odnos. Cini se kako predstavlja
odgovor na sve probleme ega te kako mu ispunjava sve potrebe. Barem se
tako doima na pocetku. Sve ono na cemu ste dotad temeljili osjecaj
vlastitog ja sada postaje relativno beznacajno. Sada imate jednu jedinu
žarišnu tocku koja sve nadomješta, daje smisao vašem životu i kojom
odredujete svoj identitet: a to je osoba u koju ste »zaljubljeni«.
Više niste odvojeni djelic u ravnodušnom svemiru ili vam se barem
tako cini. Vaš svijet sada ima središte: voljenu osobu. Cinjenica da je
to središte izvan vas i da se, tako, vaš osjecaj vlastitog ja još
temelji u vanjskom svijetu, u pocetku vas ne zabrinjava. Važno je samo
to što pozadinski osjecaji necjelovitosti, straha, nedostatka i
neispunjenosti, koji.su
tako karakteristicni za stanje ega više ne
postoje. Ali, je li uistinu tako? Jesu li ti osjecaji nestali ili i
dalje postoje ispod sretne površinske stvarnosti?
Ako u odnosima doživljavate i »ljubav« i suprotnost ljubavi — napad,
emocionalno nasilje i slicno - tada je vrlo vjerojatno da ste ljubav
zamijenili vezanošcu ega i ovisnošcu. Ne možete partnera u jednom
trenutku voljeti, a u sljedecem ga napasti. Istinska ljubav nema
suprotnosti.
Ima li vaša »ljubav« suprotnost, tada to nije ljubav, nego snažna
potreba ega za potpunijim i dubljim osjecajem vlastitog ja, potreba
koju partner privremeno ispunjava. To je ono cime ego zamjenjuje
spasenje, a tijekom kratkog razdoblja uistinu i nalikuje spasenju.
Ali, dolazi trenutak kad se partner pocinje ponašati drukcije, kad
više ne ispunjava vaše potrebe ili, bolje receno, ne ispunjava potrebe
vašega ega. Osjecaji straha, boli i nedostatka, koji su sastavni dio
svjesnosti ega, što ih je »ljubavni odnos« prekrio, sada se ponovno
pojavljuju.
Upravo kao i kod svake druge ovisnosti, u zanosu ste kad vam je
droga dostupna, ali neminovno dolazi trenutak kad droga više ne
djeluje. Kad se ti bolni osjecaji ponovno pojave, osjetit cete ih još
snažnije nego prije, a istodobno cete partnera smatrati uzrokom tih
osjecaja.
To znaci da osjecaje projicirate prema van i napadate drugoga sa
svim onim divljim nasiljem koje je dio vaše boli. Takav napad može
probuditi partnerovu vlastitu bol te bi vam mogao uzvratiti udarac.
U tom trenutku ego se još nesvjesno nada kako ce njegov napad ili
pokušaji manipulacije biti dovoljna kazna da partnera navedu da
promijeni ponašanje, tako da ga ponovno možete iskoristiti za
prikrivanje svoje boli.
Svaka ovisnost izrasta iz nesvjesnog odbijanja da se suocite s
vlastitom boli i da prodete kroz nju. Svaka ovisnost pocinje bolom i
završava bolom. Kakva god bila tvar o kojoj ste ovisni - alkohol,
hrana, dopuštene ili zabranjene droge ili druga osoba - vi se koristite
necim ili nekim kako biste prikrili svoju bol. Zato se nakon pocetnog
zanosa javlja tako mnogo nesreca i boli u intimnim odnosima. Bol i
nesrecu ne uzrokuju odnosi. Oni iznose bol i nesrecu koja vec postoji u
vama. To cini svaka ovisnost. Svaka ovisnost doseže tocku kad vam više
nije korisna, a tada se bol javlja još snažnija nego ikada.
Iz toga razloga vecina ljudi uvijek pokušava pobjeci iz Sadašnjeg
trenutka i traga za nekom vrstom spasenja u buducnosti. Prvo sa cim bi
se mogli susresti usredotoce li pažnju na Sadašnji trenutak njihova je
vlastita bol i upravo se toga plaše. Samo kad bi znali kako je lako u
Sadašnjem trenutku dobiti pristup moci prisutnosti koja rastvara
prošlost i bol, stvarnosti koja rastvara privid. Samo kad bi znali
koliko su blizu vlastitoj stvarnosti i Bogu.
Izbjegavanje odnosa u pokušaju izbjegavanja bola takoder nije
odgovor. Bol je svejedno prisutna. Tri neuspjela odnosa u tri godine
vjerojatnije ce vas prisiliti da se probudite nego što bi to ucinile
tri godine koje biste proveli na pustom otoku ili zakljucani u sobi.
Ali, ako biste u svoju osamljenost uspjeli unijeti intenzivnu
prisutnost, i to bi bilo korisno.
OD OVISNICKIH DO PROSVIJETLJENIH ODNOSA
Možemo li ovisnicki odnos pretvoriti u istinski odnos?
Možete.
Tako što cete biti prisutni i što cete osnaživati svoju prisutnost,
unoseci pažnju sve dublje u Sadašnji trenutak: bez obzira živite li
sami ili s partnerom, to je uvijek najvažnije. Kako bi ljubav cvjetala,
svjetlost vaše prisutnosti mora biti dovoljno snažna, tako da više ne
budete u vlasti mislioca ili tijela boli te da ne napravite pogrešku
misleci da ste to vi sami. Spoznati sebe kao Bice u pozadini mislioca,
kao spokojstvo u pozadini mentalne buke, kao ljubav i radost u pozadini
bola znaci slobodu, spasenje i prosvjetljenje.
Raskinuti poistovjecenost s tijelom boli znaci u bol unijeti
prisutnost i tako je reobraziti. Raskinuti poistovjecenost s
razmišljanjem znaci kako trebate biti tihi promatrac vlastitih misli i
ponašanja, osobito misaonih obrazaca koji se ponavljaju i uloga koje
igra ego.
Prestanete li um hraniti egom, um ce izgubiti znacajku prisile, što
je u temelju prisila da prosuduje, a tako i da se opire onom što jest,
što dovodi do sukoba, drame i nove boli. Zapravo, onoga trenutka kad
prestanete osudivati prihvacajuci ono što jest, oslobodili ste se uma.
Napravili ste mjesta ljubavi, radosti, spokojstvu. Ponajprije
prestanite prosudivati sebe, zatim partnera. Najveci katalizator
promjene u odnosu je potpuno prihvacanje partnera takvim kakav jest,
bez ikakve potrebe za prosudivanjem ili bilo kakvim promjenama. To ce
vas istoga trenutka odvesti s onu stranu ega. Okoncat ce se sve igre
uma, kao i ovisnicka vezanost. Više nece biti žrtava ni grubijana,
tužitelja i tuženih. To je ujedno kraj i svih meduovisnosti. Više vas
nitko nece moci privuci u svoje nesvjesne obrasce kojima ste na taj
nacin omogucavali postojanje. Tada cete se ili razdvojiti - s ljubavlju
- ili cete zajedno još dublje zakoraciti u Sadašnji trenutak - u Bice.
Mogu li stvari biti tako jednostavne? Mogu, zaista su tako
jednostavne.
Ljubav je stanje Bica. Vaša ljubav nije izvana, nego duboko u vama.
Nikada je ne možete izgubiti, a ona vas nikada ne može napustiti. Ne
ovisi o nekom drugom tijelu, o nekom vanjskom obliku. U spokojstvu
vlastite prisutnosti svoju bezoblicnu i bezvremenu stvarnost možete
osjetiti kao neocitovani život koji pokrece vaš tjelesni oblik. Tada
taj isti život možete osjetiti duboko u svakom ljudskom bicu i u svakom
stvoru. Zavirili ste iza koprene oblika i razdvojenosti. To je spoznaja
jednote. To je ljubav.
Što je Bog? Vjecan Jedan jedini Život koji prebiva ispod sviju
životnih oblika.
Sto je ljubav? Osjecaj prisutnosti tog Jednog jedinog Života duboko
u vlastitoj nutrini i u svakom živom bicu. Ljubav je kad jeste ta
prisutnost.
Ljubav ne bira, upravo kao što ni sunceva svjetlost ne bira. Ne
smatra da je jedna jedina osoba posebna. Izdvajanje nije Božja ljubav,
nego »ljubav« ega. Medutim, snaga kojom možete osjetiti istinsku ljubav
može se mijenjati. Jedna ce vam osoba možda jasnije i snažnije
odražavati ljubav nego druga, a gaji li prema vama iste osjecaje, može
se reci da ste u ljubavnom odnosu. Veza koja vas povezuje s tom osobom
ista je veza koja vas povezuje s osobom što sjedi pokraj vas u
autobusu, s pticom, stablom ili cvijetom. Razlikuje se samo stupanj
jakosti kojom je osjecate.
Cak i u inace ovisnickom odnosu može biti trenutaka kad se na
površinu probije nešto stvarnije, nešto što se nalazi onkraj vaših
uzajamnih ovisnickih potreba. To su trenuci kad se vaš i partnerov um
nakratko povuce, a tijelo bola se nalazi u privremeno usnulom stanju.
To se može dogoditi tijekom tjelesne bliskosti ili kad ste oboje
prisutni cudu radanja djeteta, u prisutnosti smrti ili kad je jedno od
vas ozbiljno bolesno - uvijek u prisustvu necega pred cim je um
bespomocan. Dogodi li se takvo što, otkriva se vaše Bice, koje je
najcešce zaklonjeno umom, a upravo to omogucuje istinsku komunikaciju.
Istinska je komunikacija zajedništvo - spoznaja jednote koja je
ljubav. Najcešce takvi trenuci brzo prolaze, osim ako ste u stanju
ostati dovoljno prisutni kako biste iskljucili um i njegove stare
obrasce.
Cim se vrati um i poistovjecenost s umom, to više niste vi, nego
vaša mentalna slika te ponovno pocinjete igrati igre i preuzimati uloge
kako biste ispunili potrebe ega. Ponovno postajete ljudski um što se
pretvara da je ljudsko bice, stupate u odnos s drugim umom i igrate
dramu pod nazivom »ljubav«.
Iako su kratki uvidi moguci, ljubav ne može cvjetati ako se trajno
ne oslobodite poistovjecenosti s umom te ako vaša prisutnost nije
dovoljno snažna da rastvori tijelo bola - ili ako ne uspijete ostati
barem dovoljno svjestan promatrac. Tijelo bola tada vas ne može
prevladati i time uništiti ljubav.
Tijelo boli je energetsko polje, gotovo nalik nesvjesnog, koje se
privremeno nastanilo u vašem unutarnjem prostoru. To je zarobljena
životna energija što više ne tece.
ODNOSI KAO DUHOVNA PRAKSA
Kad egoisticki obrazac svjesnosti i sva ona društvena, politicka i
gospodarska ustrojstva koja je stvorio udu u posljednji stupanj
raspada, odnosi izmedu muškaraca i žena odražavaju duboku krizu u kojoj
se covjecanstvo sada nalazi. Buduci da se ljudska bica sve više
poistovjecuju s umom, vecina odnosa više se ne temelji u Bfcu i zato
postaju izvor bola te u njima prevladavaju problemi i sukobi.
Milijuni ljudi sada žive sami ili kao samohrani roditelji, ne
uspijevajuci uspostaviti intimni odnos ili nespremni ponavljati bezumnu
dramu prošlih odnosa. Drugi idu iz jednog odnosa u drugi, iz jednog
ciklusa zadovoljstva i bola u drugi, u potrazi za varavim ciljem
ispunjenja kroz jedinstvo s energijom suprotna polariteta. Treci
sklapaju kompromise te i dalje ostaju zajedno u neuspješnim odnosima u
ko-
jima prevladava negativnost, u korist djece ili sigurnosti, zbog snage
navike, straha od osamljenosti ili zbog nekog drugog uzajamno
»korisnog« dogovora ili cak zbog nesvjesne ovisnosti o uzbudenju koje
izaziva emocionalna drama i bol.
Medutim, svaka kriza ne predstavlja samo opasnost, nego takoder i
priliku. Ako se odnosi hrane energijom i povecavaju egoisticne obrasce
uma te ako aktiviraju tijelo boli, kao što u ovom razdoblju cine, zašto
ne prihvatiti tu cinjenicu, umjesto što pokušavamo pobjeci od nje?
Zašto ne suradivati s takvim stanjem, umjesto što izbjegavamo odnose
ili nastavljamo tragati za fantomom idealnog partnera koji ce biti
odgovor na naše probleme ili sredstvo osjecajnog ispunjenja?
Prilika što se nalazi skrivena u svakoj krizi ne ocituje se sve dok
ne priznate i u potpunosti ne prihvatite sve cinjenice svake postojece
situacije. Sve dok ih nijecete, dok pokušavate pobjeci iz takve
situacije ili dok želite da stvari drukcije stoje, prozor prilike nece
se otvoriti te cete ostati zarobljeni u toj situaciji, koja se nece
mijenjati ili ce samo postajati još težom.
S priznanjem i prihvacanjem cinjenica takoder dolazi i stanoviti
stupanj slobode.
Nikada prije odnosi nisu bili tako problematicni i prepuni sukoba
kao što su sada. Kao što ste možda primijetili, odnosi ne postoje zato
da vas usrece ili ispune.
Nastavite li kroz odnose težiti cilju spasenja, uvijek cete iznova
gubiti iluzije.
Ali, prihvatite li da odnos postoji zato da biste postali svjesni, a
ne sretni, tada ce vam odnos uistinu pružiti spasenje, a vi cete se
povezati s višom sviješcu koja se želi roditi u ovom svijetu.
Oni koji se drže starih obrazaca doživjet ce sve vecu bol, nasilje,
zbunjenost i ludilo.
Složite li se oboje da ce odnos biti vaša duhovna praksa, utoliko
bolje.
Tada jedno drugome možete izražavati misli i osjecajte cim se pojave
ili cim dode do nekakve reakcije, tako da se ne stvara vremenski prekid
u kojem se neizražena ili nepriznata emocija ili tuga mogu zatrovati i
rasti.
Naucite bez krivnje izražavati ono što osjecate.
Naucite bez obrambenog stava slušati svoga partnera na otvoren nacin.
Dajte partneru prostora da se izrazi.
Budite prisutni.
Optuživanje, obrana, napad - svi su ti obrasci smišljeni kako bi
ojacali ili zaštitili ego ili da ispune potrebe ega kad ih se mnogo
nakupi.
Dati prostora drugima - i sebi - najvažnije je od svega. Ljubav bez
toga ne može cvjetati. Kad otklonite dva cimbenika koji razaraju
odnose, kad preobrazite tijelo bola, tako da se više ne poistovjecujete
s umom i mentalnim stavovima, a ako je i partner to isto ucinio,
iskusit cete blaženstvo procvata odnosa. Umjesto da jedno drugome
odražavate vlastitu bol i nesvjesno, umjesto da zadovoljavate uzajamne
ovisnicke potrebe ega, odražavat cete jedno drugome ljubav koju
osjecate duboko u nutrini, ljubav koja dolazi sa spoznajom jednote sa
svim što jest.
