POJAM AKUPUNKTURE
 
 

Akupunktura je drevna kineska metoda liječenja uz pomoć igala koje se zabadaju u točno lokalizirane točke na koži tvz. akupunkturne točke.Spominje se u staroj Kini 2800 god.pr.n.e., ali se do dana današnjih proširila gotovo po cijelom svijetu.
Akupunktura se u terapiji životinja primjenjuje gotovo 5000 godina.
Akupunktura se je samo dio tradicionalne kineske medicine, kojoj još pripadaju: liječenje ljekovitim biljem (fitoterapija), liječenje pripravcima mineralnog i životinjskog podrijetla,kineska mikromasaža,kineska gimnastika i dijetetika.
 KAKO DJELUJE AKUPUNKTURA
 Teorija dijelovanja akupunkture obijašnjava se kineskom filozofijom i mnogobrojnim znanstvenim dokazima suvremene medicine.
Prema filozofiji starih kineza životna sila koja je određena da konstituira preduvijete za život svih živih bića, izražena je u dva antagonistička principa (Yin-Yang).Yang označava aktivnu energiju kao npr. toplina, motorika, hiperfunkcija, simpatikus, svijetlo, muško; dok Yin označava relaksirajuću energiju kao npr. hipofunkcija, parasimpatikus, tamno, žensko, koja ima inhibirajući efekt.
Koncepcija zdravlja u akupunkturi je definirana kao stanje ravnoteže između Yina i Yanga u kojemu nesmetano kruži energija.
Za Kineze, bolest je energetski disbalans tj. suvišak energije ili energetski deficit.Dakle, iglom se može utjecati na tok energije, odnosno smanjiti suvišak ili pojačati nedostatak energije u određenim organima ili tkivu.
Dok se radi o funkcionalnim poremečajim pojedinih organa ili prolaznim poremečajima određenih funkcija, nema promjene anatomske strukture tkiva.Ali kada energetski poremečaj potraje duže, postupno se razvijaju organske promjene koje su često i trajne.Svrha akupunkture je da djeluje na poremečaj energije u početnoj fazi, dok se još nisu razvile organske promjene.
 Prema principu tradicionalne kineske medicine (TKM) svaki živi organizam proizvodi bio-energiju koju nazivaju vitalnom energijom "Chi" (Či).Svaki organ u organizmu posjeduje svoju energiju, koja se kreće točno određenim putanjama koje su u Europi nazvane "meridijani ili kanali". Meridijani nisu vidljivi, ali se može mjeriti njihov neuroelektrični potencijal. Sustav meridijana povezuje sve dijelove tijela spajajući unutrašnje organe s vanjskom površinom tijela.
Na meridijanima su lokalizirane akupunkturne točke.Klasična akupunkturna teorija spominje oko 365 točaka duž meridijana, iako ih je do danas poznato preko 2000, ali se u praksi tretira znatno manje.Svaka točka ima svoju specifičnu indikaciju.
1)Primjena lasera malog intenziteta u akupunkturi, gdje se ubod igle zamijeni laserskim
zrakama.Indikacije za akupunkturnu lasersku primjenu su kod bolesti lokomotornog sustava: neuritisa, mialgije, artralgije, burzitisa, tendinitisa, tendovaginitisa, kontuzija, distorzija.
2) Elektrostimulacijska terapija ili direktna primjena električne energije na akupunkturne igle.Glavno indikacijsko područje primjene ove terapije je kod pareza, paraliza, inaktivitetne atrofije mišića.
3) Terapija niskofrekvetnim magnetskim poljem koje zbog svog analgetskog i antiflogističkog (protuupalnog) dijelovanja koristi se u terapiji slijedečih bolesti :
  • a) Bolesti lokomotornog sustava: kronični artritisi, burzitisi, tendinitisi, tendovaginitisi, mialgije.
  • c) Reumatske bolesti.
  • d) Bolesti organa trbušne šupljine: spazmi jednjaka, želudca, crijeva, nefritisi, cistitisi.
  • e) Bolesti dišnog sustava: upala sinusa, bronhitis, bronhopneuminija
  • b) Bolesti kralježnice:spondiloze, spondiloartroze, diskopatije
  • f) Lokalni gnojni procesi na koži, upalna stanja,rane koje teško zacijeljuju.
  • g) Bolesti perifernog živčanog sustav