PAS I VUK
Živio u nekom dalekome gradu
- Ime toga grada ljudi i ne znadu -
Jedan velevrijedni, nješto stari pas.
Živio on lijepo, ustrajno i vjerno
Lizao gosparu ruku smjerno,
Lajao po želji i u pravi čas.
Gospar ovo pseto veoma ljubljaše:
- Gledaj, kako krasno vjernim repom maše,
Hajde da mu dadem dobar zalogaj! -
Pas i gospar tako živjeli u sreći,
Gospar po gosparski - a moj pas po pseći -
Jednome i drugom život bio raj.
Jednog vrućeg dana - bilo najme ljeto -
Pusti gospar s lanca ovo dobro pseto:
- Hajde, šeći malo, traži šumski hlad! -
Poslušalo pseto, pošlo da se šeće
Premda mu se danas šetati baš ne će,
Al on milost prima, bilo makar kad.
Tako šećuć stigne u zelenu šumu,
Što se iza grada dizala po humu,
Pa ga tamo sretne jedan stari vuk.
Pas i vuk su braća: bilo kako bilo,
Jedan s drugim često razgovara milo,
Samo ih zavadi uvijek slučaj puk!
- Zdravo, brate vuče! - pa mu šapu pruži,
A što mi ga radiš? Kako zdravlje služi? -
- Hvala, - vuk će na to, - zdrav sam kano ris.
- Zdrav si možda, brate, al si mršav jako,
Mora da se hraniš, bolan, svakojako -
Pa on digne njušku ponosno u vis.
- Nije tako loše, - vuk se izvinjava,
Al na rebra viri istina mu prava!
Zato pas započme govor lijep i dug:
- Nemoj tako, vuče, brini se na vrijeme
Kud ćeš preko zime sklonit staro tjeme,
Zima loša druga, a glad loši drug.
Gledaj samo mene, moje stegno primi,
Ja sam tust i gojan ljeti kano zimi,
A na meni dlaka kano svila sja.
Možeš i ti, brate, tako pretil biti!
Ja ću te kod svoga meštra namjestiti,
živjeti ćeš divno, ko što živim ja.
Posla skoro ništa, samo lajat treba,
Pa ti za to nose: mesa, sala, hljeba -
A nad glavom uvijek blagotvorni krov!
Pa još ljubav meštra, pa još mnoge hvale,
Pa još nagradice, velike i male,
Zar to nije bolje nego glad i lov?
Vuk pokliknu na to: - Hajdmo, brate mili,
Hajdmo da se ne bi kako okasnili
Ti spomenu meso, koli krasan zvuk!
Zbogom, šumo kitna, a vi, srne mile,
U koliko dosad ostadoste čile,
Sada ste bez brige - ode stari vuk!
Oni da će poći - pokasali malo,
Al je u to vuku nešto na um palo
Gledajući svoga pobratima vrat.
- Što je ovo, brate, oko vrata tvoga?
Jošte za života ja ne vidjeh toga!
Što je ovo? Reci, ako si mi brat!
- Ah, to nije ništa, to je kolut samo;
Tu se lanac kopča, da ne odem kamo...
To ne boli ništa i ne muti san!
- Tebe lancem vežu? - vuk razvali ralje,
- E, oprosti, pseto, onda ne ću dalje...
Jer se vuk ne rodi, da je okovan!
Pa okrenu leđa svom nazovi-drugu,
I uhvati odmah stazu posve drugu,
Stazu gdje ga čeka opet stari jad,
Al on strese dlaku i zaurla smjelo:
- Vuk slobodu svoju ne daje za jelo!
Pseto bira lanac - vuk će birat glad!
EZOP: Basne
Buha i vol
Jednoga je dana buha zapitala vola zašto svakodnevno služi ljudima, a tako je jak i hrabar. “Gledaj mene – probijam njihovu kožu bez milosti te se obilno hranim njihovom krvlju.” nastavi buha. Vol joj odgovori da im ne želi biti nezahvalan jer mu pokazuju osjećaje i ljubav te da ga često miluju po glavi i prsima. Buha odgovori: “Bijedna ja! Njihova milovanja tebi gode, a meni su strašna smrt čim stignem u njihove ruke!”
Unatoč lijepim riječima, hvalisavce može otkriti i najjednostavniji čovjek.
Čovjek kojeg je ugrizao pas
Nakon što ga je ugrizao pas, čovjek je posvuda tražio nekoga tko će ga izliječiti. Jedan mu je čovjek savjetovao da obriše krv kruhom i baci ga psu koji ga je ugrizao. Čovjek mu je uzvratio da bi ga svi psi u gradu mogli redom ugristi ako bi to uradio.
Pruži li se prilika ljudskoj zloći, ona će se obilno iskazati.
Divlji i pitomi magarac
Jednoga je dana divlji magarac ugledao pitoma magarca u zaklonu. Približio mu se i počeo govoriti kako je sretan, hvalio je njegovu tjelesnu ljepotu i obilje koje mu je dostupno. Nedugo zatim vidio je kako natovaren teško hoda ispred vlasnika koji ga je udarao štapom. Ponovno mu se obratio i rekao: “Nisi sretan kako sam bio mislio. Za obilje hrane i blagodati moraš trpjeti teška poniženja i mučno raditi.”
Ne postoji sreća koja je izgrađena na mukama i poniženjima.
Gavran i lisica
Gavran je ugrabio komad mesa i odletio na drvo. Primijetila ga je lisica koja se htjela domoći mesa pa je došla ispod drveta i hvalila gavranovu ljepotu. Rekla mu je da nijedna druga ptica ne zaslućuje kraljevsko dostojanstvo koje bi gavran sigurno dobio samo da ima glas. Gavran, želeći dokazati da zna pjevati, ispusti meso i zakriješti svom snagom. Meso padne na tlo, ugrabi ga lisica i reče mu: “Gavrane, da još imaš i mozak, vladao bi nad svim životinjama!”
Ne treba uvijek nasjesti na laskanje, već biti svjestan svojih mogućnosti.
Hrast i trska
Hrast i trska raspravljali su o svojoj snazi. Ubrzo je zapuhao snažan vjetar. Trska se svijala da je vjetar ne iščupa, a hrast se odupirao te ga je vihor iščupao i oborio.
Suprotstavljanje jačemu ponekad nema smisla.
Komarac i bik
Jedan je komarac dulje vrijeme boravio na rogu jednog bika. Jednoga je dana, pri odlasku, rekao biku da se sad konačno može odmoriti. Bik mu uzvrati: “Nisam zamijetio tvoj dolazak, a neću ni zamijetiti tvoj odlazak.”
Poneki su moćnici bez koristi, bili oni nazočni ili ne.
Košuta i lav
Lovci su natjeravali košutu koja se sklonila u pećinu u kojoj je živio lav. Lav ju je zgrabio, a ona na samrti vikne: “Jadna ja, pobjegla sam ljudima i predala se divljaku!”
Bježeći od jedne opasnosti katkad zapadamo u još veću.
Lav i bik
Lav je razmišljao kako bi mogao lukavstvom ubiti velikoga bika. Ispričao mu je da je zaklao ovna te ga pozvao na svečan objed, nadajući se da će lako svladati bika nakon što bik prilegne uz stol. Bik je stigao i vidio mnoštvo kotlova i ražnjeva, ali ne i ovna te se okrenuo i počeo odlaziti. Lav mu se približio i zapitao ga zašto odlazi bez razloga. Bik mu je odgovorio: “Imam dobre razloge, pripremljeno posuđe nije za ovna, nego za bika!”
Razumni ljudi znaju prepoznati prijevaru zlih.
Lav i dupin
Lav je šetao uz morsku obalu i primijetio dupina koji je izranjao iz vode. Pozvao ga je i predložio mu da sklope prijateljstvo da bi pomagali jedan drugome, budući da dupin kraljuje morskim životinjama, a lav kopnenim. Dupin je sa zadovoljstvom prihvatio ponudu.
Nakon nekog vremena, lav se borio s divljim bikom te je pozvao dupina da mu pomogne. Unatoč tome što je htio, dupin nije mogao izaći iz vode, a lav ga je optužio za izdaju. Dupin mu uzvrati: “Ne optužuj mene nego sudbinu koja me učinila morskom, a ne kopnenom životinjom.”
Kad biramo saveznike, trebali bismo birati one koji nam mogu pomoći u opasnosti.
Lav i magarac
Lav i magarac postali su prijatelji te su krenuli u lov. Na posljetku su došli do jedne pećine u kojoj su živjele divokoze. Lav je stajao na ulazu u pećinu i motrio na njih, a magarac je ušao i počeo njakati da bi ih preplašio. Lav je tako uspio ugrabiti većinu divokoza. Magarac je potom izašao i pitao lava o svojoj odvažnosti i uspjehu. Lav mu je odgovorio: “Prijatelju, i mene bi preplašio da nisam znao da si magarac.”
Hvaleći se pred jačima, često bivamo poniženi.
Lav i medvjed
Lav i medvjed našli su jedno lane te su se borili koji će ga uzeti. Nakon žestoke borbe, izmučeni su i iscrpljeni pali na zemlju. Dok su se oni odmarali, dotrčala je lisica i zgrabila lane. Obojica su uskliknula da su jedan drugome činili toliko zla na zadovoljstvo lisici.
Dok se dvojica svađaju, treći se smije. Neki se ljudi opterećuju mučnim radom, a drugi se bez teškoća oslade ishodom njihove muke.
Lav i zec
Lav je naišao na zeca koji je spavao te ga je htio pojesti. Tada je došla srna te lav potrči za njom ostavivši zeca. Zeca je ta buka probudila te je pobjegao, a lav je nastavio dugo trčati za srnom, ali je nije mogao dostići. Vratio se na mjesto s kojeg je krenuo, ali zeca više nije bilo. Lav poviče: “Tako mi i treba, ostavio sam siguran ulov u korist ljepše nade.”
Neki ljudi nisu zadovoljni onim što imaju te to ostavljaju da bi dobili nešto bolje, što možda i neće dobiti, a pritom često izgube sigurnu vrijednost.
Lav, magarac i lisica
Magarac i lisica udružili su se i pošli zajedno u lov. Putem su susreli lava te se lisica pobojala za svoj život. Primakla se lavu i ponudila magarca u zamjenu da nju poštedi. Lav je prihvatio njezinu ponudu te je ona povela magarca do jedne prikrivene rupe. Magarac je upao u nju te više nije mogao izaći. Lav je uvidio da magarac više ne može pobjeći te je prvo udavio lisicu, a zatim krenuo na magarca.
Stradat će oni koji iznevjere svoje prijatelje.
Lav i žaba
Lav je čuo glasno žablje kreketanje te je osluškivao i slijedio zvuk misleći da je to neka velika životinja. Pošto je pričekao, ugledao je žabu kako izlazi iz bare. Prišao joj je i zgazio je govoreći: “Svašta! Ti tako mala ispuštaš takve krikove!”
Brbljavci često ne znaju što govore.
Lavica i lisica
Lavici je lisica prigovarala kako uvijek okoti samo jedno mladunče. Lavica joj na to uzvrati: “Samo jedno, ali jednoga lava!”
Ljepota se ne mjeri količinom nego vrijednošću, a kvaliteta je uvijek važnija od kvantitete.
Lisica i krokodil
Lisica i krokodil svađali su se o plemenitosti svoga roda. Pošto je krokodil predstavio svoje pretke, zaključio je da su njegovi djedovi poučavali tjelovježbu. Lisica mu uzvrati: “To nisi trebao reći, vidi se po tvojoj koži koliko si se dugo bavio tjelovježbom!”
Lažljivce često unište činjenice i istina.
Lisica i maska
Lisica je provalila u kiparsku radionicu i, prekopavajući po stvarima, naišla je na masku žalosna izgleda. Podigla ju je šapom i rekla: “Kakva glava, samo nema mozga!”
Ljudi često imaju tjelesnu ljepotu, ali skromnu pamet namaju kao ezop.
Lisica, janje i pas
Jedna je lisica došla u stado ovaca te je uzela jedno janje i pretvarala se kao da će ga poljubiti. Pas čuvar upita je što to radi. Ona mu uzvrati da mu se smiješi i da ga ljubi. Pas joj reče: “Ostavi janje ili ću te poljubiti na pasji način!”
Bezobziran lopov svojim varkama ne može prevariti mudroga čovjeka.
Mačak i miševi
Miševi su se naselili u jednoj kući, a to je doznao mačak koji ih je počeo loviti. Nakon brojnih smrti, miševi su postali oprezni pa bi bježali u rupu čim bi čuli neki zvuk. Jednoga se dana mačak lukavo približi rupi i pravi se kao da je mrtav. Jedan se miš ohrabrio i pogledao mačka i uvidio zamku. Vikne mu: “Tako dakle, kad bi se i u vreću pretvorio, ne bismo ti se približili.”
Mudri ljudi s iskustvom o nećijoj zloći neće se dati ponovno prevariti.
Magarac i lav
Na livadi su zajedno pasli magarac i pijetao. Ubrzo je stigao lav i približio se magarcu, a pijetao je zakukurikao. Lav se preplašio kukurikanja i pobjegao, a magarac je pomislio kako se lav uplašio njega samoga te je potrčao za lavom. Kad je lav daleko odmaknuo i nije čuo pijetlovo kukurikanje, okrenuo se i skočio na magarca. Dok ga je lav zgrabio, magarac je povikao: “Jadan sam i nerazuman, zašto sam krenuo u borbu, ako mi i roditelji nisu ratnici?”
Ljudi koji se okome na uplašene pojedince i sami će biti kažnjeni.
